hrvatski

Informacijska pismenost i cjeloživotno učenje

Informacijska pismenost bavi se sadržajem tiskanih i online izvora te je ključna za cjeloživotno učenje. Uz informacijsku pismenost vežu se i druge pismenosti 21. stoljeća među koje se ubrajaju medijska, knjižnična, informatička i digitalna pismenost. Modeli koji služe poučavanju informacijske pismenosti dijele se na metamodele i kontekstualne modele. Među metamodele spadaju modeli C.C. Kuhlthau, model prikupljanja bobica i relacijski model, a među kontekstualne model šest velikih vještina, SCONUL model i TFPL model informacijskog opismenjavanja na radnom mjestu. Među standarde informacijske pismenosti spadaju standard Američkog udruženja školskih knjižničara, standard Američkog udruženja za visokoškolske knjižnice, IFLA standard i australski i novozelandski standard. Cjeloživotno učenje predstavlja učenje tijekom cijelog života. Provodi se kroz formalno, neformalno i informalno obrazovanje, te nenamjerno učenje. Kako bi pojedinci što više bili spremni na cjeloživotno učenje određen je niz ključnih kompetencija koje su nužne za poboljšanje svakog daljnjeg učenja. Osam je područja ključnih kompetencija: komuniciranje na materinjem jeziku, komuniciranje na stranom jeziku, matematička pismenost i osnovna znanja iz znanosti i tehnologije, digitalna kompetencija, učiti kako se uči, međuljudska i građanska kompetencija, poduzetništvo i kulturno izražavanje. Sa svrhom razvoja Europe kao naprednog društva znanja potiče se razmjena i suradnja između obrazovnih ustanova, mobilnost učenika i studenata te obrazovnih stručnjaka kao i usavršavanja u struci kroz EU programe za cjeloživotno učenje. Programi su sljedeći: Comenius, Erasmus, Leonardno da Vinci, Grundtvig, transverzalni program i Jean Monnet.

informacijska pismenost; cjeloživotno učenje; ključne kompetencije

nije evidentirano