hrvatski

Modeliranje digitalnih zbirki i digitalnih proizvoda: sadržajno-korisnički aspekt komuniciranja kulturne baštine u digitalnom obliku

Teorija i praksa digitalizacije i nove, digitalne kulturne baštine razvijaju se posljednjih nekoliko desetljeća kao interdisciplinarno područje koje povezuje kulturnu baštinu, nove medije, stručnjake iz različitih disciplina i baštinskih zajednica te korisnike. Ovaj rad bavi se teorijskim i praktičnim pitanjima komunikacije kulturne baštine u digitalnom obliku sa sadržajno-korisničkog aspekta. Središnja tema rada je modeliranje digitalnih zbirki i digitalnih proizvoda na temelju fizičkih baštinskih zbirki i s njima povezanih znanja. Definiraju se i opisuju organizacijski i sadržajni modeli digitalnih baštinskih zbirki te modeli digitalnih baštinskih proizvoda: mrežnih stranica baštinskih ustanova, online zbirki, virtualnih izložbi i multimedijskih priča kao već ustaljenih kiberžanrova. Na primjerima izvedenih autorskih projekata argumentiraju se teorijska polazišta, ideje i koncepti te ukazuje na probleme i izazove s kojima se susrećemo kad želimo iskoristiti reproduktivne i produktivne potencijale novih medija i korisnicima ponuditi nove doživljaje kulturne baštine. Prema predloženom modelu vrednovanja, koji uključuje i UNESCO-ove stupove učenja, istražuje se hrvatski baštinski online prostor budući da do danas nije objavljena slična cjelovita studija. Svi rezultati istraživanja pohranjeni su u posebno razvijenoj bazi podataka Hrvatska kulturna baština online, koja se kontinuirano održava i ažurira. Postavlja se pitanje kako komuniciramo kulturnu baštinu putem world wide weba i koliko hrvatske baštinske zajednice doprinose razvoju društva znanja. Usporedna studija temeljnih hrvatskih baštinskih ustanova – državnih arhiva, narodnih knjižnica i muzeja pokazuje njihova postignuća u online prostoru. Iako posljednjih nekoliko godina na tom području postoje značajni pozitivni pomaci, Hrvatska je još uvijek u početnoj fazi razvoja online baštinskog okruženja koje bi korisnicima pružilo kvalitetne sadržaje i razuman okvir za e-učenje. Novi mediji i mrežno okruženje nisu znatnije utjecali na procese digitalne konvergencije u hrvatskim baštinskim zajednicama. Na kraju se iznose rezultati istraživanja korisnika baštinskih mrežnih stranica kako bi se stekao uvid u njihove potrebe i očekivanja. Istraživanje pokazuje kako postoji povezanost između učestalosti korištenja baštinskih mrežnih stranica i fizičkog posjećivanja baštinskih ustanova.

kulturna baština; baštinske ustanove; korisnici; komunikacija; novi mediji; world wide web; društvo znanja; digitalizacija; digitalna kulturna baština; digitalna zbirka; digitalni proizvod; hrvatska kulturna baština online

nije evidentirano