Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici XVIII. stoljeća (CROSBI ID 47782)

Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad

Tatarin, Milovan Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici XVIII. stoljeća // Poj željno! - Iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskoj pisanoj kulturi srednjega i ranoga novoga vijeka / Kapetanović, Amir (ur.). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), 2012. str. 277-323

Podaci o odgovornosti

Tatarin, Milovan

hrvatski

Retorika tuge: iskazi i geste žalovanja u slavonskoj epici XVIII. stoljeća

U drugoj polovici 18. stoljeća nastalo je u Slavoniji nekoliko epskih djela u stihu u kojima se pripovijeda o likovima izloženima različitim nedaćama i kušnjama, zbog čega doživljavaju socijalne, materijalne i simboličke gubitke. Riječ je o spjevovima »Život svete Olive« i »Život svete Genuveve« (Pešta, 1761) Antuna Josipa Knezovića i »Život svetoga Eustahije« (Osijek, 1795) Antuna Josipa Turkovića. U radu se pozornost usmjerava na žensku i mušku tugu (roditeljsku, bračnu) te se pokušava vidjeti jesu li iskazi i geste koji proces žalovanja prate drukčiji kad je, primjerice, riječ o gubitku doma i gubitku supružnika, je li opis boli podložan kakvom rodnom stereotipu ili se ista retorička sredstva rabe za prezentaciju boli uopće, neovisno o njezinu podrijetlu i statusu lika. Da bi se zaključci koliko-toliko provjerili, razmotreno je kako je tuga zbog gubitka žene i djece opisana u sedamnaestostoljetnom epu »Dubrovnik ponovljen« Jakova Palmotića Dionorića, budući da taj pjesnik nije pripovijedao o fikcionalnim likovima nego o sebi. Istraživanje je pokazalo da su suze nemimoilazna metonimija tuge, a srce metaforičko sjedište tuge. Zato se socijalni gubici najčešće predstavljaju slikom “puknuta srca” (srce boli, raspada se, probada ga strijela ili mač), a usporedba srca s mramorom/kamenom/stijenom redovita je u opisivanju boli. Tuga se u analiziranim djelima iskazuje verbalno i neverbalno (somatski): usmjeravanje očiju prema nebu i spuštanje prema zemlji, padanje na koljena, nagrđivanje lica, čupanje kose ili brade, kršenje ruku, udaranje u prsa, nekontrolirano kolutanje očima, drhtanje i malaksalost, gubljenje glasa (lik zanijemi), nesvjestica. Tuga se također izražava nošenjem crne odjeće, puštanjem brade, odbijanjem uzimanja hrane i pića, nesanicom, osamljivanjem. Dakako, samo tugu ženskih likova prati presahnjivanje mlijeka. Neiskazivost tuge najčešće se sugerira tvrdnjama da su likovi izvan sebe, više mrtvi nego živi, a radikalne somatske reakcije vezane su isključivo uz socijalne, nikad materijalne i simboličke gubitke. Tuga i žalovanje obvezno su popraćeni neartikuliranim glasanjem: muški i ženski likovi uzdišu, cvile, vape, viču, jauču. Monolozi su svojevrsna racionalizacija emotivne potresenosti lika, a odnos između opisa likova stanja i same tužaljke konvencionalno je nelogičan: u deskripciji se kazuje kako lik toliko pati da će od boli gotovo izdahnuti, u monologu lik pedantno, s mnogo detalja govori o gubitku. Ukratko, tamo gdje bi u stvarnosti prevladavao plač bez riječi, u literaturi prevladava »retoričko obilje«, što je posljedica izostanka zajedničkoga perceptivnog prostora – u zbilji tugujućega vidimo, u književnom djelu paralingvističko okruženje mora biti opisano.

hrvatska književnost, slavonska književnost XVIII. stoljeća, Antun JOsip Knezović, Antun Josip Turković, emocije, žalovanje

nije evidentirano

engleski

The rhetoric of grief: Expressions and gestures of grief in the 18th century Slavonian epics

nije evidentirano

Croatian literature, Slavonian 18th century literature, Antun Josip Knezović, Antun Josip Turković, emotions, grief

nije evidentirano

Podaci o prilogu

277-323.

objavljeno

Podaci o knjizi

Poj željno! - Iskazivanje i poimanje emocija u hrvatskoj pisanoj kulturi srednjega i ranoga novoga vijeka

Kapetanović, Amir

Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ)

2012.

978-953-6637-66-9

Povezanost rada

nije evidentirano