hrvatski

Naturalistički i neoromantički ženski likovi u odabranim dramama Gerharta Hauptmanna

U radu se uspoređuje Hauptmannov lik žene u poetici naturalizma i u poetici neoromantizma, na temelju analize i interpretacije odabranih triju naturalističkih drama (Pred svanuće, Usamljeni ljudi i Rose Bernd) te triju neoromantičkih drama (Hannelino uznesenje, Potopljeno zvono i A Pippa pleše). Hauptmann naglašava u oba dramska stila da je žena (kao kći, supruga ili majka) od strane muškarca (kao oca ili supruga) poniženo biće koje vapi za oslobođenjem i emancipacijom. Hauptmannov ženski lik je krhko biće koje ugrožavaju ideologije determinacije, licemjerje u politici, fizičko i emocionalno nasilje, ali i rutina konvencionalnih maski u dosadnom malograđanskom braku. Poetika naturalizma ženi nudi izlaz jedino u samoubojstvu, a poetika neoromantizma sentimentalnu (a možda i odveć trivijalnu) utjehu u onostranome svijetu. Svakako, Hauptmann daje naslutiti da su i (neki) muškarci žrtve društvenih okolnosti, tako da se ne sugerira crno-bijela vizura u odnosima između žene i muškarca. Iz prethodno karakteriziranog ansambla ženskih likova izdvaja se jedino Rautendelein iz Potopljenog zvona koja predstavlja svojevrsnu femme fatale, ublaženu jedino stilskim zahtjevima neoromantizma.

Gerhart Hauptmann, dramski lik žene, naturalizam, neoromantizam

nije evidentirano