hrvatski

Utjecaj okoliša na podzemne vode u Istri

U analizi utjecaja okoliša na podzemne vode u Istri razmatrani su geološki, hidrološki i hidrogeološki podaci, te u njih uklopljeni rezultati istraživanja kakvoće vode značajnijih izvorišta. Kakvoća vode praćena je kako preko hidrogeokemijskih pokazatelja, odnosno preko pokazatelja koji se odnose na varijacije njenog prirodnog kemijskog sastava, tako i preko onih koji se odnose na njenu promjenu uslijed antropogenog utjecaja. Hidrogeokemijska obilježja, te ustanovljene posljedice antropogenog utjecaja prikazane su tablično i grafički, i to u obliku korelacijskih odnosa osnovnih pokazatelja u podzemnoj vodi, usporednih dijagrama, te kretanja određenih pokazatelja u funkciji vremena. Dodatne spoznaje o hidrogeokemijskim i hidrodinamičkim uvjetima koji vladaju u podzemlju dobivene su promatranjem promjene ravnotežnih uvjeta između krute i tekuće faze, odnosno između podzemne vode i karbonatnih minerala koji izgrađuju krške vodonosnike Istre, gdje kao mjera služe indeksi zasićenosti vode s obzirom na pojedinu mineralnu fazu. Temeljem dobivenih rezultata došlo se do spoznaja o uvjetima pojavljivanja izvora i porijeklu vode, te o složenosti zadržavanja vode u podzemlju i dosezanju regionalnog komuniciranja podzemnih voda, što je omogućilo izdvajanje nekoliko hidrogeoloških cjelina, a u konačnici pružilo uvid o utjecaju okoliša na podzemne vode Istarskog poluotoka. Na području Istre izdvojene su slijedeće hidrogeološke cjeline: područje Ćićarije i Učke, područje Labinsko – Raškog bazena, te područje središnje i južne Istre. S područja Ćićarije najvećim dijelom se napaja izvor Sv. Ivan, te izvori u Kvarnerskom zaljevu, a djelomice ovo područje napaja i izvore Bulaž i Gradole. Stoga, porijeklo vode izvora Sv. Ivan vezano je uglavnom za čisti karbonatni vodonosnik, pri čemu glavnina vode koja istječe na izvoru dolazi s područja Ćićarije i to najvećim dijelom u sušnom razdoblju. Tijekom izrazito kišnog razdoblja postoji prevladavajući udjel voda koje dotječu iz neposrednog priljevnog područja izvora, ali ima tečenja i s područja Ćićarije, odnosno postoji istovremeni utjecaj privilegiranih tokova i procjedne cirkulacije, ali njihov udio u ukupnoj količini istjecanja daleko je manji. Izvor Bulaž napaja se vodama iz karbonatnog vodonosnika na području Bujske antiklinale u koji se slijevaju i površinske i podzemne vode iz fliškog područja sjeverno od karbonatne zaravni, a dio vode ovaj izvor dobiva i s visokih planinskih područja, odnosno s područja Ćićarije. Izvorišta čije se područje napajanja nalazi na masivu Učke su izvor Kožljak, te izvori Vela i Mala Učka na znatno višim nadmorskim visinama, no kako su kaptirani za vodoopskrbu Opatijskog područja ovim radom nisu detaljnije obrađivani. Izvorišta čije se pretežito područje napajanja nalazi na području Labinsko – Raškog bazena su izvori s lijeve strane doline Raše – Mutvica, Kokoti i Fonte Gajo. Izvori Mutvica, Fonte Gajo i Kokoti napajaju se pretežito iz karbonatnog zaleđa, međutim radi se ipak o široj podzemnoj cirkulaciji vode sa masiva Učke i povezanosti s Čepić poljem. Izvorišta čije se područje napajanja nalazi pretežito u središnjem dijelu Istre su izvori s desne strane Raše, te izvor Gradole. Izvori Rakonek i Sv. Anton napajaju se vodom iz prostranog karbonatnog zaleđa i podzemnim dotokom iz središnjeg dijela Istre, dijelom direktno infiltrirane u karbonatni vodonosnik, a dijelom površinskim dotokom Pazinčice koja ponire kod Pazina u dubokoj Pazinskoj jami. Porijeklo voda izvora Gradole vezano je za karbonatni vodonosnik južno od fliškog bazena, zatim za fliško područje, ali dijelom, i to posebice u sušnom razdoblju, i za područje Ćićarije. Izvorišta čije se područje napajanja nalazi pretežito u južnom dijelu Istre su pulski zdenci. Za očekivati je da oni, osim što se napajaju vodom iz neposrednog karbonatnog zaleđa, dio vode dobivaju i sa sjevera i sjeveroistoka. Izdvojene hidrogeološke cjeline nisu potpuno odvojene jedinice, što najbolje oslikava izvor Gradole, koji je pripojen dijelom području Ćićarije, a dijelom području središnje Istre. Naime, pri kretanju, odnosno dinamici podzemne vode i s tim u svezi kemizmu vode, potrebno je razlikovati razdoblja visokih i niskih voda. Pri visokim vodama tokovi podzemne vode su brzi i orijentirani na okršeniju gornju zonu vodonosnika, što ima za posljedicu povišenu izdašnost izvora, ali kratko vrijeme zadržavanja vode u vodnosniku i brzi prijenos onečišćivača od mjesta onečišćenja do izvora. Nasuprot tome, u sušnim razdobljima gradijenti su manji, što ima za posljedicu s jedne strane smanjenje izdašnosti izvora, a s druge strane njihovu stabilnost. Voda koja tada istječe na izvorima pripada tzv. temeljnom toku (“base flow”) i obilježena je relativno dužim vremenom zadržavanja u vodonosniku. Navedeno ne znači da ovih tečenja nema i tijekom razdoblja visokih voda, ali je njihov udio u ukupnoj količini istjecanja zasigurno daleko manji. Odnosi između pojedinih priljevnih područja izvora ili skupine izvora na području Istre mijenjaju se tijekom vremena, što je odraz zamršenosti gibanja podzemne vode u vremenu i prostoru, a što je pak posljedica značajki krških predjela kao što su nehomogenost geološke građe, neujednačenost okršenosti ili hidroloških uvjeta na površini. U regulaciji hidrauličkih odnosa sudjeluje istovremeno kako proces napajanja poniranjem padalina tako i proces istjecanja podzemnih voda na većem broju izvora. U takovim uvjetima, kretanje podzemnih voda, a samim tim i onog što one sa sobom nose, nije vremenski ni prostorno ustaljeno, pa preklapanje slijevnih područja pojedinih izvora povremeno znatno premašuje one relacije koje su ustanovljene trasiranjima. Zaključno se može istaknuti da na području Istarskog poluotoka postoji složena kombinacija privilegiranih tokova (“kanalski” tok) i procjedne cirkulacije podzemnih voda do dubina koje su znatno ispod razine mora. Regionalna cirkulacija podzemnih voda pretežito je uvjetovana geološkim strukturama i tektogenetskim odnosima, a hidraulički uvjeti pojavljivanja pojedinih izvora upravljani su odnosom morfologije terena i hidrogeoloških struktura. U takvim se okolnostima izvori pretežito napajaju na užem priljevnom području tijekom kišnih razdoblja i pri povišenim vodostajima. Brzo otjecanje velikih količina podzemnih voda koje se napajaju u neposrednom okružju izvora, ili su povezane s regionalnim sustavom privilegiranih tokova, dovodi do promjene hidrauličkih odnosa, pa regionalni odnosi u sušnom razdoblju mogu biti bitno promijenjeni. Naime, hidraulički se stvaraju takove relacije da se priljevna područja pojedinih izvora postupno šire prema dijelovima vodonosnika s relativno nižom reginalnom propusnošću naslaga što ima za posljedicu smanjeno otjecanje. Takav sustav toka podzemnih voda u vrijeme niskih vodostaja, hidralulički se može predočiti kao procijeđivanje voda uskladištenih u slabije propusnim naslagama prema rasjednim zonama, preko kojih se napajaju kanali povezani s izvorom. Ekvivalnetni hidrogelološki parametri vodonosnika pri kojim se odvijaju tokovi u vodonosniku tijekom niskih vodostaja bitno su različiti od onih pri visokim, pa je intenzivno crpljenje na lokaciji izvora pri minimalnim izdašnostima jedini način za ustvrđivanje hidrauličkih parametara. Iz svega navedenoga, nameće se zaključak, da u odnosu na dosadašnje spoznaje, utjecaj okoliša na podzemne vode u Istri ima prostorno veći, a vremenski dugotrajniji utjecaj. Time su stvoreni uvjeti za promicanje rješavanja zaštite izvora koju treba prvenstveno usmjeravati na sprečavanje mogućeg onečišćenja, vodeći pri tome poglavito brigu o uzvodnim dijelovima pojedinih izvora i odnosnih vodonosnih sustava. Na koncu, naglasila bi da je ovaj rad tek prvo približenje određivanju hidrogeokemijskih i hidrodinamičkih uvjeta koji vladaju u krškom podzemlju Istre i s tim u svezi određivanje glavnih hidrogeoloških cjelina. Kako je izučavanje gibanja podzemne vode na području krša, koje u konačnici pruža uvid o utjecaju okoliša na krške vodonosnike, složen, zahtjevan i dugotrajan posao, tako ono između ostalog iziskuje i daljnje napore usmjerene na detaljna hidrokemijska istraživanja podzemnih voda koja bi uključila i izotopska mjerenja kako podzemnih voda, tako i površinskih voda i padalina, i to u različitim hidrološkim i sezonskim uvjetima, ali i daljnje napore usmjerene na ustvrđivanju dinamike podzemnih voda uzrokovane danim režimom padalina, te hidrauličkih odnosa koji uvjetuju režime pojedinih izvora.

podzemna voda; krš; hidrogeokemija; antropogeni utjecaj; okoliš

nije evidentirano