hrvatski

Revizija - načela, standardi, postupci

U uvodnom dijelu knjige naglašavaju se relevantna pitanja upravljanja poslovanjem poduzeća u tržišnom okruženju. Posebna pažnja u tom kontekstu posvećena je poslovnom odlučivanju koji prožima cjelokupni upravljački proces. Pretpostavka kvalitetnog poslovnog odlučivanja jesu informacije koje trebaju biti realne i objektivne da bi bile korisne u procesu pripreme i donošenja poslovnih odluka. U tom smislu razmatraju se financijski izvještaji kao nezaobilazan izvor informacija za potrebe racionalnog poslovnog odlučivanja te posebice uloga revizije u upravljanju poduzećem. Drugi dio knjige posvećen je razmatranju teorijskog okvir revizije kao ishodišta procesa revizije. To podrazumijeva razmatranje pojma i značaja revizije u tržišnom gospodarstvu te povijesni razvoj revizije. Osim toga, u ovom dijelu knjige razmatraju se temeljna revizijska načela kao i osnovna pravila ponašanja kojih se u reviziji treba pridržavati. Osim toga, od posebnog je značenja razlikovanje pojedinih vrsta revizije prema različitim kriterijima. U ovom poglavlju sistematizirane su neke opće metode revizije koje se primjenjuju u reviziji ali i u svim drugim znanstvenim disciplinama (induktivna, deduktivna, iskustvena metoda) te specijalne metode revizije koje se klasificiraju s obzirom na intenzitet, smjer, opseg i način revizijskog ispitivanja. Osim toga, sve intenzivnije se primjenjuju analitički postupci u reviziji. S obzirom na to da je revizija, u zemljama razvijenoga tržišnog gospodarstva, jedna od značajnih poluga razvoja, neophodno je i razmatranje temeljnih konstitutivnih elemenata revizije kao profesije. Povezano s tim, identificirani su i eksplicirani temeljni konstitutivni elementi eksterne revizije kao profesije (revizor kao osoba, revizijske tvrtke i institut za reviziju). U kontekstu razvoja revizijske profesije potrebno je naglasiti i trenutno važeću zakonsku regulativu u SAD-u, Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj. Treće poglavlje bavi se procesnim aspektima revizije financijskih izvještaja. U tom smislu razmatrani su, kao prvo, revizijski standardi koji čine temeljni okvir i ishodište samog procesa revizije financijskih izvještaja. Pored prikaza strukture i sadržaja Međunarodnih revizijskih standarda, koji čine temeljni okvir za postupak obavljanja revizije financijskih izvještaja u našim uvjetima, prikazani su i obrađeni najpoznatiji nacionalni revizijski standardi – američki nacionalni revizijski standardi poznati pod nazivom Općeprihvaćeni revizijski standardi. Revizijski standardi zapravo predstavljaju okvirnu metodologiju obavljanja revizije. Osim revizijskih standarda, važna pretpostavka korektnog obavljanja revizije financijskih izvještaja jesu odgovarajuća etička načela i pravila profesionalnog ponašanja revizora sadržana u kodeksima profesionalne etike koji donose nacionalni instituti revizora. Polazeći od njihova sadržaja, može se zaključiti da uz stručna znanja i sposobnosti, revizori se moraju odlikovati visokim moralnim vrijednostima i osobnih kvaliteta s obzirom na prirodu posla kojim se bave. Cjelokupni proces revizije financijskih izvještaja podijeljen je u nekoliko, opširno obrađenih, temeljnih faza: definiranje revizijskih ciljeva, preliminarne aktivnosti i preuzimanje obveze revizije, upoznavanje poslovanja klijenta i planiranje revizije, procjena revizijskih rizika i značajnosti, upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola klijenta, utvrđivanje strategije revizije, prikupljanje revizijskih dokaza, formiranje radne dokumentacije te kompletiranje revizije i sastavljanje revizorova izvješća. Uz razmatranje temeljnih faza obavljanja revizije u knjizi je naglasak stavljen i na pojedine posebne aspekte revizijskog djelovanja. To se ponajprije odnosi na pitanje revizorove ocjene vremenske neograničenosti poslovanja, pitanje komuniciranja s onima koji su zaduženi za upravljanje kao te mogućnosti i prednosti korištenja revizorovog eksperta i internog revizora u procesu revizije financijskih izvještaja. U praksi je primijećeno često puta pojednostavljivanje procesa revizije, najčešće kao posljedice neznanja, površnosti i potpuno pogrešnog pristupa pokušaju racionalizacije toga procesa. Takav pristup se najčešće negativno odražava na njegovu kvalitetu, što dovodi u pitanje smisao postojanja i djelovanja institucije revizije. Stoga je problematika kontrole kvalitete revizorova rada obrađena u četvrtom poglavlju knjige. Općenito kontrola kvalitete revizije može se pratiti na razini revizijskog društva i na razini pojedinačne revizije. Pitanje kontrole kvalitete na razini revizorskog društva znači da sukladno standardima svako revizorsko društvo mora uspostaviti i održavati sustav kontrole kvalitete kojim će se postići razumno uvjerenje da se revizorsko društvo i revizori djeluju u skladu s profesionalnim standardima te ostalim regulatornim i zakonskim odredbama. Osim postavljanja kvalitetnih standarda pokazalo se da je potrebno uspostaviti i eksterno osiguranje kvalitete revizije. Eksterno osiguranje kvalitete se je u početku organiziralo u okvirima revizijske profesije, međutim, praksa je pokazala nedostatke takvog pristupa zbog čega se uvodi autoritet javnog nadzora revizije. S obzirom da je organizacija i djelovanje autoriteta javnog nadzora povezana s kvalitetom revizije u knjizi se obrađuju različiti sustavi i odgovornosti autoriteta javnog nadzora. Napori koji su uvedeni kako bi se povećala kvaliteta obavljenih revizija polučili su rezultate jer provedeni inspekcijski nalazi potvrđuju da se poboljšava kvaliteta obavljenih revizija. Međutim, istaknuto je da još uvijek postoji prostora za napredak i poboljšanje kvalitete obavljenih revizija financijskih izvještaja. Jedan od temeljnih pretpostavki kvalitete obavljenih revizija je i uspješna suradnja između revizijskih odbora i eksternih revizora. Pitanje uloge i zadataka revizijskih odbora u sustavu korporativnog upravljanja obrađeno je u petom poglavlju knjige. Između ostalog, vrlo važna uloga revizijskog odbora odnosi se na komunikaciju i suradnju s eksternim revizorima. U tom kontekstu revizijski odbor i eksterni revizor trebaju komunicirati o svim značajnim pitanjima vezanih uz procese financijskog izvještavanja i revizije. Osim toga, revizijski odbor trebaju preuzeti odgovornosti imenovanja, ponovnog imenovanja ili opoziva revizora, osigurati neovisnost revizora te raspravljati s eksternim revizorima o revizijskim nalazima, rezultatima i ostalim informacijama koje su raspoložive eksternom revizoru tijekom cjelokupnog procesa revizije financijskih izvještaja. U ovom poglavlju je pokazano da revizijski odbori predstavljaju vrlo važne interne nadzorne mehanizme korporativnog upravljanja i nezaobilaznu kariku u osiguranju kvalitete u procesu revizije financijskih izvještaja. U šestom poglavlju razmatraju se perspektive razvoja revizije financijskih izvještaja. To se prije svega odnosi na ulogu revizora u sprječavanju pogreške i prijevare. Osim toga, poseban naglasak se u suvremenim uvjetima poslovanja stavlja na interne kontrole nad financijskim izvještavanjem kao temeljne pretpostavke kvalitete financijskih informacija. Nepostojanje i operativna neučinkovitost internih kontrola nad financijskim izvještavanjem može rezultirati prijevarnim financijskim izvještavanjem. Stoga se je kao potreba u poslovnom svijetu, a u kontekstu recentnih trendova u razvoju revizijske profesije, razvila posebna disciplina čiji je cilj sprječavanje i otkrivanje prijevara u poduzeću – forenzična revizija.

revizija; revizija financijskih izvještaja; načela; standardi; postupci

nije evidentirano