hrvatski

Hrvatska taksonomija deskriptora osobina ličnosti

U radnji je opisan razvoj obuhvatne hrvatske taksonomije deskriptora osobina ličnosti pomoću leksičkoga pristupa i utvrđeno postojanje deskriptivnog modela ličnosti formiranog prema leksičkoj hipotezi u hrvatskome jeziku i na ispitanicima iz hrvatske populacije. Također, utvrđeni deskriptivni model leksičkih dimenzija ličnosti uspoređen je s dominantnim svjetskim leksičkim modelom. Samo istraživanje podijeljeno je u tri neovisne, ali funkcionalno povezane studije. U prvoj studiji stvorena je obuhvatna (“master”) lista od 3881 pridjeva, 4245 pridjevskih imenica i 2992 tipske imenice koje opisuju osobine ličnosti u hrvatskome jeziku. Usporedba tog skupa riječi sa sličnim istraživanjima u drugim zemljama koje su se koristile leksičkim pristupom ukazala je na hipoteze o diferencijalnom doprinosu različitih vrsta riječi u opisu ličnosti u različitim jezicima ali i o vjerojatnoj većoj relevantnosti pridjeva za opis ličnosti od imenica. U drugoj studiji skup od 3881 pridjeva klasificiran je u kategorijalni sustav od 5 superordiniranih i 13 subordiniranih kategorija za opis ličnosti koji je izveden iz modificirane njemačke metodologije. Ta klasifikacija potvrdila je iscrpnost njemačkog sustava po kriteriju da se 80% hrvatskih pridjeva može smatrati prototipskim primjerima za superordinirane kategorije. Usporedba hrvatskih kategorija za opis ličnosti s korespondentnim taksonomijama koje su se koristile njemačkom metodologijom ukazala je na znatne univerzalne sličnosti, ali i na kulturalne specifičnosti kategorija za opis ličnosti u različitim jezicima. U trećoj studiji skup od 483 hrvatska pridjeva koji su predstavljali prototipove za kategoriju stabilnih ili dispozicionih osobina ličnosti primijenjen je na velikom skupu od 1034 ispitanika, od kojih je 519 studenata Zagrebačkog sveučilišta sudjelovalo u studiji samoprocjena, a 515 najboljih poznanika tih studenata sudjeluje u studiji procjena druge osobe. Uz navedeni skup unipolarnih ljestvica - 483 pridjeva, u trećoj studiji primijenjena su i dva instrumenta izvedena iz američkih (Goldbergovih) leksičkih istraživanja, te Eysenckova skala socijalne poželjnosti. Opsežne i detaljne analize provedenih postupaka faktorske analize pokazale su da pri strukturi svih leksičkih instrumenata dominira peterofaktorsko rješenje čime se znatno povećava stupanj obranjivosti Goldbergove teorije o peterodimenzionalnoj strukturi deskriptora osobina ličnosti. Usporedba hrvatskih i američkih leksičkih dimenzija ličnosti pokazala je globalne sličnosti, tj. nedvosmislen odnos između dimenzija Ekstraverzije, Savjesnosti i Intelekta, dok su se pri odnosu preostale dvije dimenzije, Ugodnosti i Emocionalne stabilnosti pokazale kulturalne specifičnosti tih hrvatskih dimenzija u odnosu na korespondentne američke. Pri usporedbi samoprocjena u odnosu na procjene druge osobe pronađena je opća sličnost pet deskriptivnih dimenzija ličnosti, ali i niz razlika između dva procesa atribucije deskriptora osobina ličnosti koje su interpretirane razlikama u kognitivnom procesiranju i relativnoj važnosti za pojedinca. Usporedbe povezanosti leksičkih dimenzija ličnosti s dimenzijom socijalne poželjnosti pokazale su povezanost triju leksičkih dimenzija (Ugodnosti, Savjesnosti i Emocionalne stabilnosti) s dimenzijom socijalne poželjnosti i izostanak povezanosti leksičkih faktora Ekstraverzije i Intelekta s istom dimenzijom. Navedeni rezultati interpretirani su hipotezom da iza pet leksičkih faktora stoje dva faktora višeg reda, jedan koji predstavlja socijalizacijski proces i drugi koji predstavlja rast i razvoj ličnosti.

struktura ličnosti; taksonomija; leksički pristup; faktorska analiza; Hrvatska

nije evidentirano