hrvatski

Slovenska Antigona u intertekstualnom zrcalu

U suvremenoj književnosti nisu rijetke obrade klasičnih literarnih djela poput Sofoklove Antigone. U radu se u središte pozornosti stavlja odnos među dramskim tekstovima kojima je zadatak reinterpretirati poznatu antigonsku tematiku. Posrijedi je jedan od najčešćih oblika intertekstualne međuovisnosti u suvremenoj dramskoj književnosti. Glasovit primjer antigonske tematike u slovenskoj drami svakako je Antigona (1959.) Dominika Smolea. Višestruko zrcaljenje slovenske Antigone u ostalim antigonskim intertekstovima metodološka je vizura za određivanje vrsta preobrazbi obilježja klasičnoga teksta književne tradicije. Usustavljivanje spoznaja međuknjiževoga tipa ostvarit će se uspoređivanjem Smoleove Antigone sa sljedećim dramskim tekstovima: Jean Anouilh, Antigona (1947.), Tonči Petrasov Marović, Antigona, kraljica (1980.), Miro Gavran, Kreontova Antigona (1983.), Ljubomir Đurković, Tiresijina laž (2010.) i Dušan Jovanović, Antigona (1995.). Intertekstualni obzor razmatranja uključuje i tekstove: Janusz Głowacki, Antigona u New Yorku (1992.) i Drago Ivanišević, Ljubav u koroti ili Antiantigona (1957.). Na temelju odabranih primjera otkrit će se različitosti intertekstualnih postupaka te njihove uloge u tumačenju antigonske književne teme i ličnosti.

suvremena slovenska drama; Dominik Smole; antigonska tema; moderne interpretacije Antigone; intertekstualnost

nije evidentirano