hrvatski

U potrazi za javnim: dvostruka hermeneutika i nenamjeravane posljedice hrvatskih medijskih politika

Masovni mediji otvaraju prostor zajedničkog društvenog iskustva neovisnog o fizičkim, odnosno prostornim i vremenskim koordinatama sudionikatakve vrste komunikacije. U tom su smislu mediji javni prostor par excellence.Mediji u značajnoj mjeri utječu na političku, ekonomsku i kulturnu komunikaciju suvremenih društava. Štoviše, svojim načinom komuniciranja mediji tim društvenim područjima nameću specifičnu medijsku logiku (Altheide, 1979). Medijske tehnologije omogućuju, dakle, protezanje ljudske komunikacije mimo njezinih prirodnih ograničenja fizičke suprisutnosti. One također djelomično ili potpuno zamjenjuju pojedine društvene aktivnosti. Nadalje, medijske tehnologie omogućuju prožimanje različitih društvenih aktivnosti. I konačno, akteri iz različitih područja društvenog života prisvajaju medijske tehnologije na različite načine (Schulz, 2004). Ti su procesi očigledni u komunikaciji masovnih, ali i novih medija, te se u širem teorijskom diskursu najčešće opisuju kao proces medijatizacije (Hjarvard, 2008 ; Krotz, 2007, 2009 ; Schulz, 2004). Upravljanje osjetljivim društvenim resursom medijskog javnog prostora dio je medijskih politika (eng. policy) koje su u posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj bile pod utjecajem dvaju društveno-povijenih metamijena: tranzicijskog procesa i procesa globalizacije. U kontekstu razvojnih teorija društvene promjene najviše je pažnje posvećeno procesima demokratizacije (Peruško, 1999). Taj je proces najvećim dijelom bio političko-pravan i ovisio je u velikoj mjeri o regionalnom i europskom kontekstu, odnosno uspostavljanju određenih zakonskih i normativnih standarda povezanih s pregovorima za članstvom u Europskoj uniji. Međutim, u kontekstu demokratizacijskoga, ali i šireg procesa tranzicije važno je istaknuti da taj proces ne vodi konvergenciji s ideal-tipskim zapadnim sustavom, već stvaranju različitih societalnih i institucionalnih poredaka (Blokker, 2005). S druge strane globalizacijski je proces očigledan najviše u transnacionalnim procesima koncentracije medijskog vlasništva teprodoru globalnog, potrošačkog i popularno-kulturnog sadržaja i medijskih formata. Cilj je ove prezentacije ponuditi analizu utemeljenu na rezultatima trogodišnjeg istraživačkog projekta u kojemu su detaljno analizirani različiti aspekti medijskih politika u Hrvatskoj (Bilić i Švob-Đokić, 2012 ; Bilić, 2013 ; Švob-Đokić i Bilić, 2013). Pritom će se na slučaju Hrvatske uspoređivati različite teorije društvene promjene i društvenog razvoja.Riječ je prvenstveno o teorijama medijatizacije, tranzicijskom diskursu (Županov, 1995, 2002)te refleksivnoj modernizaciji (Beck, 1994 ; Beck i sur., 2004 ; Giddens, 1994, 1996 ; Lash, 1994). Posebna se pažnja u tom konteksu posvećuje konceptunenamjeravanih posljedica (Merton, 1936 ; Giddens, 1996) medijskih politika kao ključnih aspekta društvene promjene te povezanom konceptu dvostruke hermeneutike (Giddens, 1996).Upravo su ta dva mehanizma jedan od uzroka društvene promjene. Usprkos intervencijama medijskih politika, uvijek se javljaju nenamjeravne posljedice takvog oblika djelovanja, čime društveni život zadobiva stanovitu razinu nepredvidivosti i cirkularnosti, jer nenamjeravane posljedice uvijek zahtijevaju nove javne politike. Pritome ne tvrdimo da tranzicijski diskursi više ne posjeduju heurističku vrijednost, već nastojimo ukazati na društvene mehanizme kojima se u analizama društvenih promjena, osobito promjenama medijskog sustava, do sada nije pridavala veća pozornost.

Medijska politika; medijatizacija; tranzicija; globalizacija; refleksivna modernizacija; nenamjeravane posljedice; dvostruka hermeneutika

nije evidentirano