hrvatski

Cohors VIII Voluntariorum civium Romanorum na području rimske provincije Dalmacije

U ovome radu na jednome su mjestu okupljeni svi dosad objavljeni spomenici VIII. kohorte s područja rimske provincije Dalmacije. Rad tako obuhvaća analizu 43 kamena spomenika ove postrojbe te 23 primjerka opeke s njezinim pečatom, pri čemu valja istaknuti da je od toga ukupno 9 spomenika označeno mogućim spomenicima VIII. kohorte. Spomenuti su i natpisi koje pojedini autori pripisuju VIII. kohorti, no za koje je prilikom izrade ovoga rada utvrđeno da nema dovoljno pokazatelja na osnovi kojih bi takva atribucija bila moguća. Epigrafski nalazi VIII. kohorte s područja Dalmacije svrstani su u dvije kronološke kategorije: ranocarsko i kasnocarsko razdoblje. Analizom je potom utvrđeno da najveći broj spomenika VIII. kohorte datira iz kasnocarskog razdoblja (54, 45%), dok iz ranocarskog razdoblja datira točno jedna trećina svih epigrafskih nalaza ove vojne jedinice (33, 33%), od čega čak 64% otpada na njezine pečate. Ovi rezultati svakako potvrđuju već otprije poznati podatak da je VIII. kohorta na području provincije Dalmacije provela gotovo tri stoljeća, pritom ostavivši svoj trag na 18 različitih nalazišta. Najveći broj epigrafskih nalaza VIII. kohorte potječe s teritorija današnje Hrvatske, pri čemu je najgušća koncentracija kamenih spomenika ove postrojbe zabilježena na području omeđenom Andetrijem na sjeveru te Pituntijem na jugu, dok je koncentracija pečatirane opeke najveća u trokutu Andetrij – Tilurij – Salona. Zabilježeno je ukupno 30 spomenika nadgrobnog karaktera, na koje otpada 45, 5% svih epigrafskih nalaza VIII. kohorte, 11 spomenika sakralnog karaktera (16, 67%) te po jedan građevinski i međaški natpis. Nadgrobni spomenici pripadnika VIII. kohorte prema vrsti kojoj svojim oblikom pripadaju svrstani su u četiri skupine: stele, titule, are i ulomke nadgrobnih natpisa. Zbog nedostatka detaljnijih podataka o izgledu pojedinih spomenika, tipološka analiza unutar pojedine vrste spomenika u cjelini nije bila moguća. Na sakralnim spomenicima zabilježene su posvete vrhovnom Jupiteru, Jupiteru Konzervatoru, Minervi Augusti, Herkulu, Eponi Regini, genijima, te Silvanu i nimfama. Nakon nadgrobnih natpisa, sa 34, 85% od ukupnog broja epigrafskih nalaza VIII. kohorte, najbrojniji su primjerci pečatirane opeke. Najviše ih je otkriveno u Andetriju, a povezani su s građevinskim aktivnostima koje je VIII. kohorta izvodila tijekom 1. st. Datacijski okviri spomenika ove postrojbe potvrđuju da je VIII. kohorta tijekom 1. st. boravila u Andetriju, nakon čega je već krajem 1. st. preseljena u Tilurij. Tijekom 2. i 3. st. pojedini su odredi VIII. kohorte istovremeno boravili na barem tri različite lokacije - u Tiluriju od kraja 1. do sredine 3. st., u Saloni vjerojatno u vrijeme obnavljanja salonitanskih gradskih zidina te u Bigestu krajem 2. ili početkom 3. st. Također je moguće da je krajem 2. st. barem jedan odred VIII. kohorte boravio i u blizini rimskog municipija Malvesiatium, u čijoj su okolici otkriveni epigrafski spomenici triju različitih vojnih postrojbi, pa tako i jedan spomenik VIII. kohorte. Kohorta je na prostoru provincije Dalmacije posljednji put posvjedočena u Tiluriju 245. godine. Sa spomenika ove postrojbe poznato nam je 29 osobnih imena, 41 gentilno ime te 37 kognomena njezinih pripadnika. Analiza imenskih formula pokazala je da tek jedan pripadnik VIII. kohorte posjeduje dvočlanu imensku formulu bez kognomena, kakva je karakteristična za vrijeme prije vladavine cara Klaudija. Tročlani imenski obrazac s filijacijom te s oznakama plemenske pripadnosti i podrijetla zabilježen je u tek 10, 2% slučajeva, dok većina pripadnika VIII. kohorte (42, 86%) posjeduje tročlani imenski obrazac bez filijacije te bez oznaka plemenske pripadnosti i podrijetla. 24, 5% pripadnika ove postrojbe identificirano je gentilicijem i kognomenom, a isključivo kognomenom identificiralo se 6, 12% pripadnika VIII. kohorte. Identifikacija gentilicijem prisutna je u tek jednom slučaju (2, 04%). Navođenje plemenske pripadnosti i domicila, u kombinaciji s filijacijom, vezano je uz strano podrijetlo pripadnika VIII. kohorte, ali i uz razdoblje ranog principata, kojem pripadaju čak 4 od 5 spomenika na kojima su ti podaci zabilježeni. Onomastička analiza podrijetla pripadnika VIII. kohorte pokazala je da je tijekom ranog principata u ovoj postrojbi služilo najmanje 72, 73% stranaca. Nasuprot tome, tijekom kasnog principata u VIII. je kohorti služilo 73, 68% pripadnika udomaćenog te starosjedilačkog stanovništva, s time da u 10, 53% slučajeva imena pripadnikâ VIII. kohorte nisu bila indikativna za određivanje njihova podrijetla. Pripadnici VIII. kohorte rijetko navode doživljene godine života te godine provedene u službi, a navođenje tih podataka, osim u jednom slučaju, vezano je uz vojne lokalitete. Prosječna životna dob pripadnika VIII. kohorte iznosi 28, 66 godina, pri čemu su u vojsci u prosjeku služili 12 godina. Budući da su šestorica pripadnika ove postrojbe unovačena u dobi između 16. i 23. godine, njihova prosječna starost u trenutku novačenja iznosi 19, 5 godina. Podaci o životnoj dobi i godinama provedenim u službi nisu navedeni ni na jednome od pet nadgrobnih spomenika podignutih za veterane ove postrojbe. Rad se bavi i pitanjem ustroja VIII. kohorte te zastupa mišljenje da je ona krajem 1. st. preustrojena u kombiniranu kohortu (cohors equitata). Eksplicitne potvrde konjanika još uvijek nedostaju, no sredinom 2. st. po prvi je put zabilježen praefectus ove postrojbe, koji u dobrovoljačkim kohortama obično predvodi konjanike. Ista se titula zapovjednika javlja i na kasnijim spomenicima VIII. kohorte, otkrivenim u Mauretaniji, Betici i Numidiji, dok je na njezinim najranijim spomenicima zabilježen tribunus militum.

VIII. dobrovoljačka kohorta; cohors equitata; rimska provincija Dalmacija; nadgrobni spomenici; sakralni spomenici; građevinski natpis; međaški natpis; pečatirana opeka

nije evidentirano