hrvatski

Marijansko svetište u Voćinu

»Marijansku« povijest Voćina potakla je šira pojava. To je snažni val rekatolizacije koji je zapljusnuo Slavoniju nakon pobjedā Svete lige nad Osmanskim Carstvom u Drugom leopoldinskom ratu (1683.-1699.). Marijanska duhovna brazda koju je Crkva nakon Tridenskoga sabora (1545. – 1563.) zaorala među katoličkim vjernicima svih meridijana i paralela, u Slavoniji je našla na iznimno plodno tlo. Od sredine XVIII. stoljeća zabilježeno je u Voćinu posebno čašćenje Marije: upravitelj župe fra Andrija Popović naručio je izradu kipa Bogorodice s Djetetom 1748. godine u Osijeku, a vjernici dali prvi zabilježeni zavjet Mariji. Taj kip nije sačuvan. Današnju sliku Gospe Voćinske mogli bismo najbliže odrediti kao djelo neznana slikara prema Franzu Leopoldu Schmit[t]neru, a datum njezina nastanka »nakon 1759.«, jer je nastala prema knjižnoj grafici toga bečkoga grafičara objavljenoj na predlistu mariološke knjige Utocsiscte Blaxenoj Divici Marii ugodno i prietno […] Požežanina Antuna Kanižlića (Venecija, 1759.). Tijekom istraživanja u staroj sakristiji crkve i na lokalitetu samostana u Voćinu arheolozi su otkrili (2008.) devocionalne predmeta iz toga vremena koji svjedoče o marijanskim vezama s drugim, katkada dalekim mjestima u zajedničkom plaštu hodočasničkih iskustava i milosti: Loretom i Numanom na zapadnoj obali Jadrana u talijanskoj regiji Marche te Donauwörthom u Bavarskoj ili Sankt Georgenbergom u Tirolu. Današnji oblik hodočasničkih susreta s Marijom u Voćinu započeo je 1885. godine nabavom novoga kipa Gospe Lurdske, odnosno 1886. godine kada je zabilježeno prvo suvremeno hodočašće u Voćin. Tomu su prethodila dva događaja važna za povijest Crkve i za marijansku pobožnost. Prvi se zbio u Rimu: papa Pio IX. proglasio je vjerskom istinom nauk o Bezgrješnom začeću (1854.) i uveo blagdan posvećen Bezgrješnoj u opći kalendar. Drugi je događaj vezan za trgovište na jugozapadu Francuske, na obroncima Pirineja, sada poznato kao jedno od najpoznatijih hodočasničkih središta: Lourdes. Godine 1858. djevojčici Bernardette Soubirous u spilji se ukazala »lijepa gospođa« odjevena u bijelu haljinu s modrim pojasom i predstavila joj se: »Ja sam Bezgrješno začeće«. Dva i pol desetljeća poslije, svojoj nebeskoj zaštitnici zavjetovala se bolesna Marija (Marica), supruga voćinskoga učitelja Mije Mikića. Po ozdravljenju je na poticaj voćinskoga župnikā Mije Bogadeka (1884.-1886.) nabavila kip Gospe Lurdske iz Pariza. Predanim katehetskim radom njegova nasljednika župnika Stjepana Kovača (1886.-1909.) prvi su vjernici krenuli pješice Gospi u Voćin na Srpnjicu (2. srpnja) 1885. godine. Nakon Drugoga svjetskoga rata hodočašća je obnovio predratni voćinski župnik Franjo Pipinić koji je potom izabran za požeškoga župnika i voćinski župnik Franjo Bosnar. Od 1963. godine kada su Bosnar i Pipinić oživjeli hodočasničke pohode Mariji, vjernici su rasli brojem, a osim župnih uvedeno je i novo, dječje hodočašće. Datumi hodočešća Gospi Voćinskoj kroz desetljeća su mijenjani, ovisno o župama iz kojih su dolazili vjernici. Sada svakoga 21. kolovoza, u osmini blagdana Marijina uznesenja u nebo, tisuće vjernika pristižu iz Požege i Posavine, a 8. rujna, na blagdan Male Gospe (Marijina rođenja), iz slavonskoga dijela Podravine. Pohode Mariji u Voćin nije zaustavilo razaranje crkve u turobnoj noći s 13. na 14. prosinca 1991., a nakon dovršetka njezine faksimilne obnove i posvete (14. kolovoza 2011.) dobili su novi uzlet.

Voćin, hodočašća, marijanska pobožnost, Slavonija, rekatolizacija

nije evidentirano