hrvatski

Proizvodnja stočne hrane iz GM biljaka - da ili ne?

Genetski modificiranim (GM) biljkama nazivaju se one dobivene tehnikama genetskog inženjerstva. Genetsko inženjerstvo je skup biotehnoloških metoda i postupaka nastalih razvojom molekularne biologije i genetike, koji omogućuju izolaciju i prijenos (transfer) gena iz jednog organizma u drugi. Ove tehnologije otvaraju brojne mogućnosti manipulacija s genima, tj. kombiniranja i prijenosa svojstava vrlo udaljenih vrsta koje ne bi mogle nikada biti ostvarene prirodnim putom. Unazad 4-5 godina, u nekoliko zemalja (SAD, Kanada, Argentina, Kina) se enormno povećavaju površine zasijane s GM sortama kukuruza, uljane repice, krumpira, soje i drugih poljoprivrednih vrsta, jer tamo osiguravaju veće i sigurnije prinose i veću profitabilnost ratarske proizvodnje. Danas najviše genetski modificiranih sorata nosi gen koji sortu čini otpornom na određeni totalni herbicid, te je kontrola korova kod ovakvih sorti lakša, jednostavnija i jeftinija. Drugo najvažnije svojstvo današnjih GM sorti je otpornost na određenu grupu štetnika kao što su npr. pamučni i kukuruzni moljac, a rezultat je gena izoliranog i prenešenog iz bakterije Bacillus thuringiensis (Bt). Ovakve “Bt” sorte osiguravaju potpunu otpornost usjeva na navedene štetnike i potpuno isključuju primjenu značajnih količina kemijskih sredstava koja se inače redovito apliciraju u tlo prilikom sjetve po klasičnoj tehnologiji. Međutim, pored pozitivnih strana koje prepoznaju i koriste farmeri, GM organizmi izazivaju strah i zabrinutost kod laika i kod znanstvenika, od mogućih nekontroliranih pojava i neželjenih posljedica po okolinu i samog čovjeka. U radu se obrađuju: principi genetskog inženjerstva, trenutne statistike o vrstama, sortama i površinama zasijanim GM biljkama za ishranu stoke, status GM biljaka u Hrvatskoj, te diskutiraju znanstveno utemeljeni razlozi Za i Protiv uzgoja GM biljaka.

nije evidentirano

nije evidentirano