hrvatski

Suvremena dijagnostika i liječenje prostatitisa

Sindrom prostatitisa je općenit naziv za niz poremećaja prostate. Klinički se očituje simptomima donjeg urogenitalnog trakta i perineuma. Osnovni čimbenici za podjele unutar sindroma prostatitisa su klinički simptomi i znakovi, te prisutnost bakterija i leukocita u selektivno uzimanim uzorcima mokraće i u eksprimatu prostate metodom koju su opisali Meares i Stamey. Antimikrobna terapija indicirana je u bolesnika s akutnim bakterijskim prostatitisom, kroničnim bakterijskim prostatitisom i kroničnim upalnim nebakterijskim prostatitisom. U bolesnika s akutnim bakterijskim prostatitisom i bolesnika s akutnom egzarcebacijom kroničnog bakterijskog prostatitisa liječenje se započima odmah empirijskom antimikrobnom terapijom. U bolesnika s kroničnim bakterijskim i kroničnim upalnim nebakterijskim prostatitisom nakon nalaza mikrobioloških pretraga primjenjuje se po mogućnosti ciljana antimikrobna terapija kroz 2-6 tjedana. Radi širokog spektra djelovanja te farmakodinamskih i farmakokinetskih osobitosti, antimikrobna sredstva prvog izbora za liječenje upalnih bolesti prostate su fluorokinoloni, ciprofloksacin i ofloksacin. Ukoliko uzročnik nije izoliran, antimikrobno liječenje provodi se 2 tjedna. Efikasnost provedenog antimikrobnog liječenja treba kontrolirati 4-6 tjedana (early follow-up) i 6 mjeseci (late follow-up) nakon završene antimikrobne terapije. Liječenje sindroma kronične neupalne boli u zdjelici bez dokazljive infekcije, prostatodinije, uključuje fitoterapiju, higijensko-dijetetske mjere, mikrovalnu termoterapiju, alfa-adrenoreceptorske antagoniste, promjenu načina života, psihoterapiju i spazmoanalgetike. Svim bolesnicima s kroničnim oblicima sindroma prostatitisa savjetuje se izbjegavanje alkohola, gaziranih pića, jakih začina, vožnja bicikom, izbjegavanje hladnoće, posebice sjedenje na hladnom.

sindrom prostatitisa; dijagnostika; liječenje; fluorokinoloni

nije evidentirano