njemački

Volksetymologisch belastete deutsche Entlehnungen im Kroatischen

Rad iscrpno istražuje fenomen pučke etimologije na primjeru dvadesetak riječi od kojih su većina posuđenice iz njemačkoga jezika, od kojih neke ne idu u sastav hrv. stand. jezika, a poneka je i sa samoga ruba hrv. gov. jezika. Djelovanje pučke etimologije (p.e.) je poznato u svim jezicima i ona se može svrstati u univerzalije ljudskoga jezika. Njezino je djelovanje vrlo često u međujezičnim posudbama, ali je jednako tako moguće i u okviru domaćega jezičnog blaga. Prilog tendira ukazati na različit intenzitet p.e., pri čemu načelno diferencira različite stupnjeve p.e. naslanjanja. Produkti p.e. se ponekad dobro integriraju u jezik, no mogu katkad imati zbunjujući učinak pa čak i učinak zablude za međuljudsku komunikaciju, kako će ponuđeni primjeri i pokazati. Stoga stand. jezici tako nastale riječi najčešće ignoriraju a ponekad i progone, pa ipak ima poželjnih i nepoželjnih p.e. naslanjanja, a ona nepoželjna mogu u sebi nositi vrlo jaku dozu ekspresivnosti, pa ih komičari često rabe ali i nove stvaraju. Obrađene su sljedeće riječi: auspuh/ispuh, boginje, buhara/buvara ‘zatvor’, bunt, cipel-polka, dvopek, glasovir, griz, izlog, kaljače, kozice, krmenadla, križbam, kurva ‘krivulja’, pekar, prsluk, lumpovati, m(j)erkati, mužar, picajzl, sise ‘vrsta slastice’, vozmajstor ‘ispražnjivač zahodskih jama’. Iako formalna i semantička razina u pučkoj etimologiji, kao uvijek u leksikologiji, čine jednu cjelinu, utvrđeno je da između te dvije razine ne postoji proporcionalni odnos u smislu: što veća promjena na formalnoj razini, tim veća na semantičkoj razini, nego je ishod u pravilu neizvjestan.

Volksetymologie; Lehnwort

nije evidentirano