hrvatski

Traumatsjko iskustvo i osveta

Postoji niz teorijskih koncepata o tome na koji način traumatsko iskustvo utječe na naš psihički život i što uzrokuje pojavu psihopatoloških fenomena. Kada traumatsko iskustvo uzrokuje ljudska ruka, sve to postaje dodatno složeno. Osim neurofiziološkog disbalansa kojeg takvo iskustvo uzrokuje, ono potresa i niz psihosocijalnih bazičnih postavki jedinke . Prilagodba i adekvatna prorada traumatskog iskustva značiti će odgovarajuće nošenje sa pojačanom neurofiziološkom pobuđenošću, ali i sa strahom, sramom i osjećajem krivnje. Sve ovo ima svoj korijen u narcističkoj povredi, osjećaju bespomoćnosti, stupnju realne krivice koje traumatsko iskustvo uzrokuje . Jednostavno rečeno trauma stavlja u pitanje sve mehanizme koje smo do tada akvirirali za nošenje sa značajnim stupnjem nelagode koje takav psihofizički disbalans sa sobom nosi. Proces prorade može zastati na svakoj stepenici. Rezultat je razvoj patoloških obrazaca reakcije od kojih je posttraumatski stresni poremećaj najčešće spominjan klinički entitet U kliničkom smislu nemogućnost prorade traume zapravo podrazumijeva nemogućnost rada na osjećaju krivnje i srama. Ovo se najčešće događa kada aktualni osjećaj srama i krivnje nađe poveznicu sa sličnim ranijim potisnutim emocionalnim konstruktima . Ovakvo stanje aktivira niz mentalnih mehanizama koji služe smanjivanju nelagode. Kako traumatsko iskustvo vrlo često uzrokuje regresivne fenomene , nije čudo da su rascijep i projekcija najčešće korišteni mehanizmi obrane . Oni su i osnova želje za osvetom i općem osjećaju uskrate koje nerijetko nalazimo kod traumatiziranih. Ratna trauma veterana specifična je po tome što je prostor moguće narcističke povrede proširen, a krivnja počinjenog ili propuštenog nerijetko ima realne izvore. Kada se traumatsko iskustvo u ovakvim situacijama poveže sa ranijim životnim traumama, potreba za osvetom čest je obrazac izolacije traumatskog iskustva i nesvjesnog nastojanja na njenom konzerviranju. Ovo može otežavati pa i onemogućiti oporavak . Kao ilustracija navedenog prikazati će se značajke smetnji i tijek terapije kod tri pacijenta, veterana sa posttrumatskim stresnim poremećajem koji su se tijekom više godina liječili u regionalnom centru za psihotraumu Rijeka. Njihov odnos prema krivnji i osveti mijenjao se tijekom vremena, no nije uvijek značio i smanjenje kliničkih smetnji.

traumatsko uiskustvo; PTSP; osveta; psihološke poslijedice

nije evidentirano