hrvatski

Međunarodni interdisciplinarni skup KULTURA, IDENTITET, DRUŠTVO – EUROPSKI REALITETI

Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup Kultura, društvo, identitet – europski realiteti zamišljen je kao nastavak dijaloga o pojmu i problemu identiteta koji je u nekoliko posljednjih desetljeća podvrgnut teorijskom propitivanju u raznorodnim humanističkim i društvenim disciplinama. Svrha je skupa potaknuti interkulturalni i multidisciplinarni pristup problemskom polju redefinirajući pitanje identiteta u društvenim, humanističkim, informacijskim i komunikacijskim znanostima te u umjetnostima. U tom smislu tema skupa odnosi se prije svega na problem života nacionalnog identiteta u okviru Europske unije kao zajednice koja je rezultat djelovanja zapadnoeuropskih integracijskih procesa. Većina recentnih proučavanja identiteta proizišla je prije svega iz odlučnog izvođenja pojma razlike u poststrukturalizmu te je krenula u smjeru dekonstruiranja esencijalističkog pristupa pojmu i problemu u kojem je identitet reprezentiran kao nedjeljiv, neproblematičan, izvoran i prirodan. U filozofiji je identitet doživio kritiku osporavanjem samouspostavljenog subjekta kao središta postkartezijanske metafizike, dok je u kulturalnim i feminističkim studijima pak, pod utjecajem psihoanalize, doveden u pitanje problemom subjektivnosti i nesvjesnih procesa koji ga oblikuju. Pitanja koja se tu nameću su: tko i iz kojih interesa komunitarizam Europske unije reprezentira kao Obećanu zemlju nepomućenih identiteta (gospodarski prosperitet, rješenje manjinskih i graničnih problema, osiguravanje ljudskih prava, demokracije i pravne države)? Što neki nacionalni identitet postaje u Europskoj uniji, na koji je način u njoj reprezentiran i kako te reprezentacije utječu na njegovo “samopredstavljanje” i “samorazumijevanje”? Koji su modaliteti moći uključeni u te procese i koje diskurzivne prakse i nediskurzivne formacije na njih utječu? Ne konstituira li se nacionalni identitet u Europskoj uniji paradoksalnim i dvosmjernim procesom uključivanja (sebe) i isključivanja (drugog), utemeljenjem istosti na osnovi neprebrisive različitosti? Ne priskrbljuje li Europska unija – romantiziranom predodžbom pravedne, demokratične i transnacionalne zajednice u kojoj svi imaju ista prava i jednaki su pred zakonom – legitimitet podzemnim djelovanjem u području obespravljene drugosti? Podrazumijeva li nacionalni identitet u konstruiranoj ideji Europske unije višak ili manjak identifikacije? Tko se i što se sve u procesima priključenja Europskoj uniji isključuje, žrtvuje i odstranjuje? Koje su reprezentacije nacionalnog identiteta s jedne strane i Europske unije s druge najdominantnije i s kojeg se mjesta odašilju? Otkud dolaze reprezentacije Europske unije kao jedine prikladne ekonomske i kulturalne zajednice u koju se uklapaju nacionalni identiteti? Koje su jednostranosti proizvedene ili prikrivene u konstruiranju takve politike istosti (na temelju različitosti)? Koje kulturalne prakse (informacijske znanosti, umjetnost i sl.) i mediji oblikuju paradoksalni (trans)nacionalni identitet i na koji ga način samoprepoznavanje ili “pogrešno prepoznavanje” modelira? Po čemu nacionalni identitet sebe prepoznaje kao identitet i koje su to prakse njegova samooblikovanja? Kojim se strategijama nacionalni identitet proizvodi i prenosi kao naša čista priroda, neupitnost i neotuđivost? U tematski okvir skupa mogu se uključiti i drugi kolektivni identiteti (religijski, rodni, klasni itd.) te politike identiteta u najširem smislu riječi. Naposljetku naglasak je skupa na svemu dosad prešućenom, proturječnom i potisnutom u raznorodnoj raspravi o politikama reprezentacije odnosa nacionalnog i drugih kolektivnih identiteta i identiteta Europske unije.

Kultura; identitet; društvo – europski realiteti.

nije evidentirano