hrvatski

Velegrad kao prostor sumnje, prespitivanja i tragične spoznaje u novelama Petra Šegedina

U bogatom književnom korpusu Petra Šegedina (1909.-1998.) posebno mjesto zauzima novelistički opus, za koji dio stručne javnosti drži da je reprezentativni dio autorova stvaralaštva, smatrajući Šegedina ponajprije novelistom (D. Jelčić u prigodi objavljivanja zbirke novela Pričanje 1991. godine). Kad bismo željeli jako pojednostavniti tematsko-motivski sloj koji susrećemo u Šegedinovom novelističkom opusu, mogli bismo govoriti o mediteranskim i kontinentalnim temama, pri čemu ni izbliza nismo definirali piščeve prave okupacije, a riječ je o činjenici da su prostori naoko nebitni za događanja u djelu, ali iznimno bitni za autorovu percepciju problema kojim se bavi. Drugim riječima, tvrdimo da je u Šegedinovim novelama, gotovo bez iznimke, moguće pronaći dokaze za tvrdnju da je autor u pripovijetkama i novelama koje smješta u prostor velegrada (sjevernjački, kontinentalni prostor), više negoli u dijelu opusa u kojem se iščitava mediteranski krug tema, zaokupljen egzistencijalnom problematikom, ponajprije alijenacijom, a onda i preispitivanjem statusa pojedinca u takvu okružju: riječ je obično o dragovoljnom izopćeniku iz društva, koji je redovito u latentnom sukobu s etabliranim vrijednostima i društvom koje te vrijednosti promiče. Cilj je rada iščitavanjem dijela novelističkog opusa ovoga hrvatskog književnika pokazati da koliko god prostor u koji autor smješta svoju (ne)radnju bio više ili manje prepoznatljiv, (Zagreb, gradovi njemačkoga govornog područja), u bitnome on je irelevantan s recipijentskog gledišta, ali je iznimno važan s autorskih pozicija s obzirom na to da je riječ, gotovo redovito, o zaokupljenosti istom problematikom, s istim rezultatom: konačnim slomom izopćenika za kojega nema spasa od života.

egzistencijalizam; alijenacija; kontinentalni i mediteranski prostor; novela.

nije evidentirano