hrvatski

Tradicijski leksik u Etnografskoj građi iz Retkovaca Ivana Filakovca

Lokalni govor Retkovaca, sela iz vinkovačke okolice, posebna je vrijednost rukopisne Etnografske građe iz Retkovaca, što ju je od 1898. do 1902. zabilježio Ivan Filakovac kao izvorni govornik i izvrsni poznavatelj tradicijskoga života i kulture Slavonije s prijelaza XIX. u XX. stoljeće. Fiksiranjem tadašnjega govornog stanja određene seoske zajednice pismom lingvistički je dokumentirao jezičnu građu te omogućio njezino čuvanje, arhiviranje, analizu i usporedbu s drugim jezičnim praksama te s recentnim govornim stanjem na istom terenu sa stogodišnjim odmakom, ali i njezinu muzealizaciju. Iz etnografskih zapisa Ivana Filakovca izdvojili smo tradicijske lekseme vezane za nekoliko značenjskih polja kao što su obitelj i društvo općenito, jelo i piće, igre, ruho, obuća, frizura, ukrasi, crkva i crkveni blagdani, imena dijelova sela te način seoskoga života (zanimanja, interijer, eksterijer i dr.). Neki od njih nisu zabilježeni ni u kojem rječniku te ih smatramo pravim, ali zaboravljenim leksičkim blagom zbog kojega se isplatilo ovo istraživanje. Zaključili smo da su tradicijski leksemi, koji svojim sadržajem pokrivaju predmete materijalne baštine koji više nemaju uporabnu, nego muzejsku vrijednost, zajedno s njima muzealizirani za razliku od leksema koji se svojim značenjem odnose na duhovnu baštinu. Njihovim zaboravom izumrijet će i brojni fenomeni tradicijske kulture zauvijek stoga im treba posvetiti posebnu pozornost. Tradicijski leksik čuva osobine slavonskoga dijalekta i posavskoga podijalekta te skupine ekavskih govora jugozapadno od Vinkovaca kojemu pripada govor Retkovaca kao i arhaične jezične osobine svjedočeći o svojoj starini. Osim toga tradicijski leksik uspostavlja izravan odnos s izvanjezičnom zbiljom i prezentira tradicijsku kulturu i život Retkovaca s prijelaza XIX. u XX. stoljeće.

tradicijski leksik; slavonski dijalekt; jezično dokumentiranje; muzealizacija jezika

nije evidentirano