hrvatski

Novi primarni zloćudni tumori nakon dijagnoze raka dojke: međuodnos naslijeđa, rizičnih čimbenika i modaliteta liječenja

Značajan napredak u ranom otkrivanju i kvalitetnije liječenje oboljelih rezultirali su činjenicom da u najrazvijenim zemljama gotovo 90% žena s dijagnozom raka dojke preživi duže od 5 godina nakon dijagnoze i liječenja. Kod jedne od dvadeset žena oboljelih od raka dojke unutar 10 godina od postavljanja dijagnoze razviti će se novi primarni tumor čije sijelo nije dojka. Mutacije gena BRCA 1 i 2, RAD51C, MMR, p53, CDKN2A te 113insArg povezuju se s povećanim rizikom za razvoj raka dojke i drugih zloćudnih tumora. Čini se da i modalitet liječenja ima utjecaj na povećanje rizika za razvoj novog zloćudnog tumora. Tako je nakon radioterapije primjećen povećan rizik za tkiva koja primaju veću dozu zračenja, osobito kod mlađih bolesnica, desetak godina nakon zračenja. Nađena je povećana incidencija leukemije i mijelodisplastičnog sindroma nakon liječenja kemoterapijom u odnosu na opću populaciju, ali smanjen rizik za razvoj zloćudnih tumora ostalih sijela. Od ranije poznat povećan rizik razvoja raka endometrija nakon hormonske terapije tamoksifenom potvrđen je i u novijim studijama. Mehanizam nastanka novih primarnih zloćudnih tumora nije u potpunosti razjašnjen. Koliki udio u tome imaju zajednički nasljedni čimbenici, mogući zajednički okolišni rizični čimbenici ili neželjene nuspojave specifičnog onkološkog liječenja tek se treba otkriti.

rak dojke - liječenje; rizični čimbenici; praćenje; novi primarni zloćudni tumori - etiologija; rizični čimbenici; naslijeđe; specifično onkološko liječenje - rizici

nije evidentirano