hrvatski

Samoocjenske ljestvice depresije u rentnim uvjetima

Cilj ovog rada bio je ispitati mogu li se samoocjenske ljestvice za depresiju (Beck, Zung i MMPI) koristiti u procjeni depresivnosti ispitanika u rentnim uvjetima, uz veliku sklonost agravaciji i simulaciji. Metode i ispitanici: ispitanici su bili pacijenti koji su došli na liječenje u dnevnu bolnicu u periodu od 1. 7. do 31. 12. 2005. g., a za koje smo imali sva tri upotrijebljena mjerna instrumenta i koji su imali samo jednu dijagnozu, odnosno nisu imali komorbiditet. Takvih je pacijenata u polugodišnjem razdoblju bilo 75. Podijeljeni su po dijagnozi u tri kategorije: depresija, miješani anksiozno- depresivni poremećaj i ostali. Također su podijeljeni prema tome jesu li se javili na procjenu u posljednjih godinu dana ili prije toga (prvi kontakt s psihijatrom), pod pretpostavkom da oni prvi imaju veći rentni motiv. Za procjenu su korištena tri mjerna instrumenta: Beckov upitnik, Zungov upitnik i TT u MMPI-2. Kao standard je koritešan klinička procjena psihijatra i psihologa. Rezultati: ni na jednoj od promatranih ljestvica nije nađena statistički značajna razlika među skupinama po rezultatima. Jedina je razlika bila da su pacijenti u skupini s dijagnosticiranom depresijom bili stariji (prosječna dob 49, 5 godina) u odnosu na skupinu bez dijagnoze depresije (42, 2 godina). Zaključak: samoocjenske ljestvice, uključujući i TT MMPI-2 nisu se pokazale kao korisne metode određivanja depresivnosti u skupini pacijenata s visokim rentnim motivima i sklonih agravaciji i simulaciji.

depresija; simulacija; agravacija

nije evidentirano