hrvatski

Agresivno i prosocijalno ponašanje školske djece u kontekstu ratnih zbivanja: provjera posredujućeg utjecaja roditeljskog ponašanja

Dva vodeća teorijska modela o utjecaju rata na dječje ponašanje i razvoj – modeli stresa i zaštitnih činitelja od stresa, te integrativni ekološki model utjecaja rata na djecu – osim izravnog utjecaja ratnog stresa predviđaju i značajnu posredujuću ulogu roditeljskog ponašanja i obiteljske klime. Pritom se u okviru modela zaštitnih činitelja od stresa više naglašavaju moderacijski utjecaji, a u okviru integrativnog ekološkog modela medijacijski utjecaji obiteljskih varijabli. Glavni cilj doktorske disertacije Gordane Keresteš bio je utvrditi povezanost između dječjih stresnih i traumatskih ratnih iskustava i njihovog agresivnog i prosocijalnog ponašanja, te provjeriti moguće posredujuće utjecaje – kako medijacijske tako i moderacijske - roditeljskog ponašanja i obiteljske klime. Istraživanjem je obuhvaćeno 439 učenika viših razreda osnovne škole iz dvaju gradova različito zahvaćenih ratom – Osijeka i Varaždina. Početkom rata ta su djeca bila stara od 5 do 8 godina. Osim djece, u istraživanju su sudjelovali i njihovi roditelji, nastavnici te vršnjaci iz razreda. Analiza podataka pokazala je da su ratna iskustva izravno povezana s dječjom agresivnošću. Djeca koja su u ratu doživjela više traumatskih iskustava značajno su agresivnija od djece koja su doživjela manje takvih iskustava. Roditeljsko ponašanje i obiteljska klima nisu se pokazali značajnijim medijatorima ni moderatorima povezanosti između ratnih iskustava i dječje agresivnosti. Za razliku od toga, dječje prosocijalno ponašanje u ukupnom uzorku djece nije bilo izravno povezano s količinom ratnog stresa, već samo u interakciji s roditeljskom psihološkom kontrolom. Utvrđeno je, naime, da je psihološka kontrola djeteta od strane roditelja značajan moderator povezanosti između ratnih iskustava i dječjeg prosocijalnog ponašanja. Ratna iskustva imala su negativan učinak na prosocijalno ponašanje samo kod djece čiji su roditelji skloni čvrstoj psihološkoj kontroli. Kod djece čiji roditelji naprotiv omogućuju i potiču djetetovu psihološku nezavisnost, ratna iskustva nisu imala negativan učinak na prosocijalno ponašanje. Odgojni postupci roditelja kojima se omogućuje djetetova psihološka nezavisnost mogu se stoga smatrati zaštitnim činiteljem od potencijalno štetnih učinaka ratnog stresa na prosocijalno ponašanje. U istraživanju se također pokazalo da su djeca oba spola jednako osjetljiva na štetne učinke ratnog stresa na njihovo agresivno i prosocijalno ponašanje.

dječje agresivno i prosocijalno ponašanje; rat; roditeljsko ponašanje

nije evidentirano