hrvatski

Židovi u Hrvatskoj - dio ugarskog ili jugoslavenskog židovstva

U drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća profesionalna se historiografija u Hrvatskoj vrlo malo bavila poviješću Židova u Hrvatskoj. Tek se krajem 19. i početkom 20. stoljeća pojavljuje nekoliko članaka koje su objavili hrvatski književnici, novinari i pojedinci. Isto tako, vrlo je malo židovskih autora koji su se bavili vlastitom poviješću s izuzetkom vukovarskog nadrabina Julija Diamanta i zagrebačkog rabina Gavre Schwarza. U međuratnom razdoblju nije se previše bavilo istraživanjem židovske povijesti u nas, da bi se početkom dvadesetih i krajem tridesetih godina 20. stoljeća s prilozima o povijesti Židova javili židovski autori Lavoslav Šik i Lavoslav Glesinger. Poslijeratno razdoblje u istraživanju povijesti Židova u Hrvatskoj stvorilo je posve novu situaciju. U židovskim općinama u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata više nije bilo nikoga tko bi se zanimao za židovsku povijest. Pedesetih godina 20. stoljeća u Beogradu je kao središnja institucija osnovan Jevrejski istorijski muzej s ciljem očuvanja tragova židovske povijesti na području bivše Jugoslavije. Iako se oko muzeja okupio priličan broj istraživača i pokrenuta je značajnija istraživačka djelatnost, nikada se nisu pojavili stručnjaci, čiji bi jedini ili barem glavni interes bio povijest Židova, mada su se od pedesetih godina pa naovamo pojavili autori čiji su se radovi direktno ili indirektno bavili židovskih zajednicama u Hrvatskoj i Slavoniji (Slavko Gavrilović, Miroslava Despot-Bliss…), pa i u Dalmaciji (Duško Kečkemet, Bernard Stulli). Potkraj 20. i početkom 21. stoljeća odnos prema istraživanju povijesti Židova u Hrvatskoj umnogome se promijenio. U posljednjih nekoliko godina, objavljene su brojne knjige, članci, memoari, radovi i knjige o holokaustu kao i o povijestima židovskih zajednica u malim sredinama.

Židovi; židovstvo; historiografija; Hrvatska

nije evidentirano