hrvatski

Hrvatski dugometražni filmovi za djecu u razdoblju od 1947. do 2009. – analiza važnih radova i perspektive budućeg razvoja

Nadovezujući se na srodni projekt bibliografije hrvatskih knjiga za djecu do 1945., rad se bavi problematikom hrvatskog dugometražnog filma za djecu u razdoblju od 1947. do 2009. godine. U razdoblju ex-jugoslavenske kinematografije hrvatski dugometražni film vrlo se često bavio temama zanimljivima i dječjem uzrastu, no proizvodnja filmova za djecu gotovo je potpuno zamrla u samostalnoj hrvatskoj državi. Hrvatski dugometražni film za djecu već se od svojih početaka i filma Sinji galeb uvrstio u općeprihvaćene uspješnice hrvatskog filma. Najplodnije razdoblje filma za djecu u korpusu hrvatske kinematografije su sedamdesete godine, kada je snimljeno čak osam takvih filmova, od kojih se barem pola ubrajaju u klasike hrvatskog filma. U kasnijim desetljećima snimljena su prosječno po dva filma za djecu, a taj izrazito nizak prosjek poboljšavaju dugometražni animirani projekti Milana Blažekovića. Analizirajući najvažnije hrvatske filmove za djecu poput Sinjeg galeba, Vuka samotnjaka ili Družbe Pere Kvržice, u radu se nastoji pronaći uzrok smanjene proizvodnje filmova za djecu. S obzirom na povijesnu utemeljenost hrvatskog filma u širem korpusu jugoslavenskog filma, rad se dotiče i relevantnih stvaratelja važnih u kontekstu bivšeg jugoslavenskog filma, poput Jane Kavčiča i Jovana Rančića.

hrvatski film za djecu; dugometražni film; ex-jugoslavenski film; rat; dječji stvaratelji

nije evidentirano