hrvatski

Modeliranje učinka stambenog bogatstva na osobnu potrošnju

U doktorskoj disertaciji procjenjuje se izravan učinak stambenog bogatstva na osobnu potrošnju za izabrane posttranzicijske i razvijene europske zemlje u razdoblju od prvog kvartala 1990. godine do prvog kvartala 2012. godine. U teorijskom dijelu rada sustavno se obrađuju makroekonomske teorije potrošnje, koje predstavljaju teorijski okvir za istraživanje učinka stambenog bogatstva na osobnu potrošnju. U empirijskom dijelu rada modelira se učinak stambenog bogatstva na osobnu potrošnju, na temelju agregiranih makroekonomskih podataka za panel 16 izabranih europskih zemalja, odnosno za različite grupe zemalja prema strukturi ekonomije i strukturi financijskog tržišta pomoću združenog procjenitelja aritmetičke sredine grupe (engl. Pooled Mean Group Estimator, PMG) jer taj procjenitelj omogućuje simultanu korekciju problema autokorelacije višeg reda i problema endogenosti regresora, koji se mogu javiti prilikom procjene funkcije potrošnje, dajući tako pouzdanije empirijske procjene učinka stambenog bogatstva na osobnu potrošnju u odnosu na one dobivene pomoću uobičajenih metoda za panele. Dokazana je statistički signifikantna i pozitivna dugoročna povezanost između potrošnje, dohotka i stambenog bogatstva za panel od 16 izabranih europskih zemalja u razdoblju od 1992Q1 do 2012Q1. Isto tako podjelom zemalja u panelu na posttranzicijske i razvijene, u razdoblju između 1990Q1 i 2012Q1, dokazano je postojanje učinka stambenog bogatstva na osobnu potrošnju za panel razvijenih zemalja i u dugom i u kratkom roku, dok je za panel posttranzicijskih zemalja dokazano postojanje učinka stambenog bogatstva u kratkome roku. Podjelom zemalja u panelu na bankocentrične i tržišno orijentirane zemlje, za razdoblje od 1997Q1 do 2012Q1, procijenjeni učinak stambenog bogatstva u dugome roku bio je veći za panel bankocentričnih zemalja, dok je obrnut zaključak donesen u kratkome roku, odnosno učinak stambenog bogatstva na osobnu potrošnju bio je veći u tržišno orijentiranim zemljama. Procijenjena je i dugoročna i kratkoročna granična sklonost potrošnji iz stambenog bogatstva za sve zemlje iz uzorka, a rezultati govore u prilog teorije permanentnog dohotka, jer je dugoročna granična sklonost potrošnji veća nego li kratkoročna za sve zemlje iz uzorka i u cijelom promatranom razdoblju. Postoje određena ograničenja empirijske analize učinka stambenog bogatstva na osobnu potrošnju i to najvećim dijelom zbog problema vezanih uz podatke. Rezultati analize mogu biti korisni nositeljima ekonomske politike zemalja izabranih u uzorak, jer daju uvid u to kako promjene u cijenama nekretnina djeluju na osobnu potrošnju u dugom i kratkom roku.

osobna potrošnja; raspoloživi dohodak; stambeno bogatstvo; panel kointegracija; heterogeni dinamički panel; PMG procjenitelj

nije evidentirano