Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Strukturirani psihijatrijski intervju za osobe s poremećajima uzrokovanim psihotraumom (CROSBI ID 479343)

Prilog sa skupa u zborniku | stručni rad

Frančišković, Tanja ; Moro, Ljiljana Strukturirani psihijatrijski intervju za osobe s poremećajima uzrokovanim psihotraumom // 2. Savjetovanje o psihosocijalnoj pomoći stradalnicima Domovinskog rata "Suvremeni dijagnostički i terapijski postupci u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja" : zbornik radova. Šibenik: Ministarstvo hrvatskih branitelja, 2000. str. 15-31

Podaci o odgovornosti

Frančišković, Tanja ; Moro, Ljiljana

hrvatski

Strukturirani psihijatrijski intervju za osobe s poremećajima uzrokovanim psihotraumom

Da bi osigurali obradu pacijenta koja bi nam što relevantnije dala odgvore na mnoštvo pitanja vezanih za dijagnostiku, optimalni terapijski pristup ali i istraživačku znatiželju, željeli smo primjeniti timski pristup koji se u terapiji pokazao efikasnim. Tako smo u dijagnostički postupak uključili klasični psihijatrijski intervju, strukturirane dijagnostičke intervjue opće i specifične SCID i CAPS, strukturirane procjenske upitnike i samoprocjenske skale.Kada se procjenjuje indikacija za terapijski postupak u dijagnostiku se uključuju i probne grupe ili probne terapije.Kako je primarna zadaća našeg tima dijagnostika u cilju prosudbe o mogućnostima uključenja u terapiju kao i daljnje istraživanje u području psihotraumatologije, to smo smatrali da je važno za svakog pacijenta osim određivanja psihopatologije koja je prisutna, odrediti i prepoznati individualne terapijske potrebe i mogućnosti ali jednako tako nastojati što bolje razumjeti procese odgovora na traumu. Naš terapijski pristup uglavnom je vezan za rad u grupi gdje god je to moguće.Stoga nastojimo ispitati mogućnost pojedinca za uključenje i doprinos terapijskoj radnoj grupi. Jednako tako nam je važno koliko pacijent ima kapaciteta za proradu i učenje na model proradi.Naime, u okviru vremenski ograničenog terapijskog programa sa velikim brojem pacijenata, najčešće se može proraditi tek nekoliko traumatskih priča ali naučeno tijekom tih seansi služi kao daljnji model za rad.Ono što želimo izbjeći ovim dijagnostičkim postupcima je, između ostalog, utjecaj kontratransfera i hallo efekta koji su u radu sa traumom neizbježni.Nebrojeno puta bili smo svjedoci tkz.procjene prema simpatiji.Više nego kod drugih psihijatrijskih poremećaja i bolesti ovdje je prisutna subjektivna komponenta.S druge strane upravo naš angažman je ključan u stvaranju osjećaja sigurnosti i prihvaćenosti pacijenta da bi terapijski proces uopće mogao započeti.Timskim radom želimo smanjiti utjecaj subjektivnosti u procjeni od čega pati određeni pacijent i koji terapijski pristup je za njega indiciran.Drugi problem zbog kojeg smatramo da je timski rad bolji je da li pacijent simulira ili agravira.Slijedeće što je važno je uočiti osobe koje bi bile predestruktivne u grupi i kojima će bolje pomoći individualni pristup.Nadalje kada pacijenta ispita na razne načine više ispitivača lakše se može uočiti simulacija ma kako ona bila dobra.S druge strane ovakav pristup indikaciji za terapiju donekle će spriječiti terapijski l, art pour l, art, tj. uključenje u terapiju i onda kada to nije nužno ili kada se nekim drugim sredstvima može pomoći pacijentu.Konačno time smanjujemo mogući drop out pacijenata.Imajući na umu da je grupni rad sa psihotraumatiziranima posebno težak i da su terapeuti stalno izloženi mogućnostima pregorijevanja, jasna dijagnostika i u okviru toga postavljanje stroge indikacije za terapiju smanjuje i pregorjevanje terapeuta i djeluje donekle zaštitno.Da bi zadovoljili sve ove zahtjeve upotrebljavamo kombinaciju intrevjua i psihologijskih testiranja.Nakon što pacijent prođe sve navedeno, o njemu su sliku stekli članovi tima i time je mogućnost pogreške manja.Sve to služi kao niz faseta kojima smatramo da možemo bolje procijeniti sve parametre koje smatramo relevantnim za dijagnostiku i planiranje terapije.Ujedno to je i veća mogućnost opservacije svega vezanog za načine djelovanja traume na samog pacijenta.Moramo reći da je ovo ipak tek naše iskustvo koje je pokazalo i dobre i loše strane.Uza sva nastojanja mnogo toga što bi nam pomoglo u razumjevanju reakcije na traumu ostaje nedostupno.I kada pokušamo zahvatiti sve komponente psihološkog odgovora na razne načine, ostaje neprijeporno da je osobni, dobro uspostavljeni kontakt sa pacijentom i intervju koji bi obuhvatio dovoljno informacija, uz neizbježni osobni utisak upotpunjen iskustvom, još uvijek najbolji instrument kako za dijagnostiku tako i za terapijsku procjenu i istraživanje.

psihijatrijski intervju; psihotrauma

nije evidentirano

engleski

Structured Psychiatric Interview for Psychotraumatised Patients

nije evidentirano

psychiatry interview; psychotrauma

nije evidentirano

Podaci o prilogu

15-31.

2000.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

2. Savjetovanje o psihosocijalnoj pomoći stradalnicima Domovinskog rata "Suvremeni dijagnostički i terapijski postupci u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja" : zbornik radova

Šibenik: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Podaci o skupu

Savjetovanje o psihosocijalnoj pomoći stradalnicima Domovinskog rata (2 ; 2000)

pozvano predavanje

14.09.2000-17.09.2000

Šibenik, Hrvatska

Povezanost rada

Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita