hrvatski

Hrvatsko jezikoslovlje 18. stoljeća u suodnosu s europskim

U radu se istražuju europski utjecaji na hrvatsko jezikoslovlje u 18. stoljeću. Pod hrvatskim jezikoslovljem podrazumijevamo stajališta hrvatskih jezikoslovaca o jeziku, njihove metode opisa jezika, ali i hrvatske jezične priručnike toga vremena od gramatika do rječnika. Europski pak utjecaji pokazuju zapravo dosege hrvatskoga jezikoslovlja toga vremena preko modela uzora i izvora hrvatskim jezičnim priručnicima. Model uzora i izvora predviđa postojanje dviju vrsta uzora i izvora u užem i u širem smislu. Uzori i izvori u širem smislu mogu biti leksikografska djela iz kojih se preuzimaju doslovno cijeli rječnički članci za neko drugo leksikografsko djelo. Izvori u užem smislu izvorna su književna djela iz kojih se skuplja građa za neki rječnik. Uzori u užem smislu znače model sastavljanja npr. rječnika ili gramatike, izgled rječničkoga članka s ostalim metaleksikografskim svojstvima, stajališta o jeziku, vrsti riječi i dr. Iz tih uzora tada iščitavamo jezikoslovnu misao koja je vrijedila u nekom vremenu tako da ju nalazimo u većem broju reprezentativnih priručnika koji pripadaju većemu broju nacionalnih jezikoslovlja. Dan je novi model pristupa hrvatskim jezikoslovnim temama koji se naziva kroatološkim, a riječ je o prikazu jezikoslovnih tema u vremenu i prostoru izvan nacionalnih granica. To je postignuto tako što se svaka tema stavila u jedan širi, europski kontekst, čime smo pridonijeli smještanju hrvatske gramatikografije i leksikografije toga vremena, dakle hrvatskoga jezikoslovlja u europsko jezikoslovlje.

Hrvatska; Europa; 18. stoljeće; jezikoslovlje; kroatologija; uzori

nije evidentirano