hrvatski

Sukobljenosti političkih stranaka dvadesetih godina u Dalmaciji

Programske se i ideološke sukobljenosti političkih stranaka, prije svega hrvatskih i srpskih, dvadesetih godina u Dalmaciji, kao i njihove koncepcijske razlike te posve konkretne posljedice na društvenu i političku zbilju, mogu pratiti na temelju litereture i suvremenog tiska. Dalmatinski su lokalni i regionalni procesi često, pa i dvadesetih godina dospijevali u žižu interesa širih povijesnih tokova, i to ne samo zbog iznimno značajnoga geopolitičkog položaja Dalmacije, tog stalno privlačnog područja osvajača sa zapada (Italija), ali i s istoka i sjevera. Programsko oblikovanje integralnoga političkoga pokreta i unitarističkoga nacionalnog koncepta dolazi u Split, a potom i u cijeloj Dalmaciji do izražaja znatno prije formiranja Kraljevine SHS, iako će režimski program centralizma i nacionalog jugoslavenstva već u prvim parlamentarnim izborima u Dalmaciji doživjeti ozbiljan poraz. Prodor Radića u Dalmaciju i snažni eho hrvatskog nacionalizma u seljačkim redovima nakon 1923. godine definitivno su otklanjali narkotik jugoslavenstva upučujući na konkretne političke implikacije takve orijentacije. Upravo će se na otporu rigidnom velikosrpskom centralizmu i u Dalmaciji profilirati federalistički i protuhegemonistički otpor Beogradu, koji će nakon skupštinskog atentata odbaciti sve stare formule, podvrgavajući čak i socijalne probleme jedinstvenoj nacionalnoj akciji. Ukratko, nekad zanosno jugoslavenstvo, pravdano opasnostima od prekomorskog susjeda, ustupilo je prostor idealiziranim projekcijama slobodne Hrvatske. S margina političkog života H(R)SS, predvođna Stjepanom Radićem, u kratko vrijeme postaje najjačom političkom strankom u Dalmaciji uspijevajući motivirati umrtvljene seljačke mase na političku aktivnost te borbu za socijalnu pravicu i nacionalno oslobođenje.

Radić; federalizam; Dalmacija; srpska hegemonija; jugonacionalizam

nije evidentirano