hrvatski

Agrarna struktura i stanje poljoprivrednog sektora

Političkim osamostaljenjem Hrvatske nastupaju bitne promjene u hrvatskom gospodarstvu te time i u poljoprivredi. Proces pretvorbe, privatizacije kao i (istodobno) ratna stradanja, te gubitak tržišta (posebice zemalja ex Jugoslavije) mijenjaju agrarnu strukturu, djelovale su na ljudske i ostale kapitalne proizvodne resurse i poljoprivrednu proizvodnju i vanjsko-trgovinsku bilancu. Agrarna struktura označena je dualnim oblikom vlasništva proizvodnih resursa i proizvodnjom (naslijeđenom iz prošlog sustava). U poljoprivredi, lovu i šumarstvu, postoji preko 3 tisuće poslovnih subjekata, od čega je 61posto (1998.) registrirano kao društva s ograničenom odgovornošću, 20posto su privatna poduzeća, 16posto zadruge, 2,5posto dionička društva, ostalo čine društvena poduzeća (0,6posto), javna poduzeća (0,2posto) i zadružna poduzeća (0,2posto). Prema podacima Zavoda za platni promet, broj poljoprivrednih tvrtki u 1998. godini iznosi 1.025, zatim 590 poljoprivredno-prehrambenih tvrtki, uključivši proizvodnju stočne hrane (32 tvrtke), te 460 poljoprivrednih zadruga, od kojih je u Zadružni savez uključeno 334 zadruge. Bivši “društveni sektor” u poljoprivredi (kombinati) u poratnom razdoblju doživljava kako zbog ratnih stradanja tako i neodgovarajućeg modela pretvorbe – privatizacije, uz neke izuzetke, kolaps, pad proizvodnje, smanjivanje zaposlenosti, znatne teškoće u poslovanju. Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva, vrlo različita po svojim društveno-proizvodnim obilježjima. Preko pola milijuna gospodarstva (1991.), male i usitnjene prosječne površine (2,7 ha), s prevlasti mješovite socio-ekonomske strukture (oko 80posto) i nepovoljnim demografskim oznakama. U novije doba dolazi do određene polarizacije u obiteljskoj poljoprivredi, s jačanjem tzv. vitalnih gospodarstava tržno usmjerenih i specijaliziranih, neka posluju kao tvrtke. Na drugom polu je mnoštvo malih i pretežito samoopskrbnih gospodarstava kojima je poljoprivreda dopunska djelatnost. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva posjeduju blizu 80posto zemljišta i stočnog fonda. U strukturi zasijanih površina prevladava žito (66,4posto), zatim slijedi krmno bilje (14,5posto), povrće (14,3posto) te industrijsko bilje (4,8posto). Poljoprivredna proizvodnja, izražena kroz fizički opseg, pokazuje dugoročnu tendenciju smanjivanja (od poč. osamdesetih), a u 1997. godini je ispod razine 1991. godine za 20 indeksnih bodova, uz neznatni porast (ustvari stagnaciju) u razdoblju 1995-1997. godine. Najveće je smanjenje u stočarstvu, posebice u govedarstvu, a znatan je pad ratarske proizvodnje, u tome najviše proizvodnje žita (pšenica), industrijskog i krmnog bilja. Smanjenje u voćarstvu i vinogradarstvu nije u cjelosti toliko izraženo, koliko kolebljivost priroda u pojedinim godinama. Ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 1997. je za 11posto manja prema 1991. godini. U 1992. godini je vrijednost proizvodnje upola niža u odnosu na 1991., kasnije pokazuje blagi porast i ne dosiže predratnu razinu, osim neznatno za krmno bilje i nešto više u proizvodnji grožđa. U 1997. godini struktura vrijednosti poljoprivredne proizvodnje (po proizvodima) pokazuje da je na prvom mjestu prirast svinja (15posto), zatim proizvodnja kukuruza (13posto), grožđa (12posto). pšenice (8posto), mlijeka (7posto) te prirast goveda (6posto) itd.

Agrarna struktura; obiteljska poljoprivredna gospodarstva; poljoprivredna proizvodnja

nije evidentirano