hrvatski

Konzervacijsko gospodarenje na tlima izloženim djelovanju erozije

Problem ubrzane antropogene erozije vodom pojavio se prije otprilike 7.000 godina, odnosno onog trenutka kada su stari Egipćani izmislili plug, te se nastavio povećavati nesmanjenim intenzitetom tijekom cijele povijesti civilizacije. Prevencija erozije tla, što znači smanjenje erozije na približno istu razinu kakva je u prirodnim uvjetima (prirodna ili geološka erozija) oslanja se na odabir odgovarajuće strategije za konzervaciju tla, koja zahtijeva temeljito razumijevanje procesa erozije. Kroz mjere zaštite tla želi se postići maksimalno održiva razina proizvodnje na određenoj površini tla uz održavanje erozije ispod praga koji teorijski omogućuje održavanje ravnoteže između količine stvorenoga tla u procesu njegove pedogeneze i gubitaka erozijom. Konzeravcijsko gospodarenje na tlima izloženim eroziji možemo provesti kroz pedotehničke (podizanje terasa, stvaranje kontura, izgradnja vodenih putova) ili kroz agrotehničke mjere (plodored, ostavljanje biljnih ostataka na površini tla, obrada okomito na nagib, neki od načina minimalne ili racionalne obrade). Mjere konzervacije tla moraju biti kvalitetno izvedene kako bi se postigla maksimalna učinkovitost u borbi protiv erozije. Njihov krajni uspjeh ovisi o tome koliko je uspješno priroda problema erozije identificirana i koliko su prikladne odabrane mjere. Zbog lakoće primjene pri odabiru mjera zaštite tla, prednost uvijek valja dati agrotehničkim mjerama koje su jeftinije, lakše za primjenu i lakše ih je uklopiti u postojeće sustave održivog gospodarenja.

antriopogena erozija; pedotehnički i agrotehnički zahvati; obrada tla

nije evidentirano