engleski

Models of financing higher education and implementation in the Republic of Croatia

Visoko obrazovanje izuzetno je važno u razvoju svakog društva. Osiguravanje kvalitetnog obrazovnog sustava od predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog do visokog obrazovanja uz uključivanje obrazovanja odraslih (cjeloživotnog obrazovanja) pretpostavka je razvoja društva kroz povećanje konkurentnosti i produktivnosti temeljenog na znanju i inovacijama. Kvaliteta visokog obrazovanja u izravnoj je korelaciji s financiranjem visokog obrazovanja. Postotak izdvajanja u BDP –u za visoko obrazovanje i znanstveno-istraživačku djelatnost varira od zemlje do zemlje i kao pokazatelj financijskih ulaganja u visoko obrazovanje i znanost predstavlja samo jedan od pokazatelja kvalitete visokog obrazovanja i znanstveno-istraživačke djelatnosti. Republika Hrvatska pripada skupini zemalja u kojima izdaci za visoko obrazovanje iznose oko 1% BDP-a. Prosjek godišnjih izdataka na razini Europske unije se kreće od 1, 1% BDP-a u 2000. godini i raste na 1, 3% BDP-a u 2009. godini (Reis, F., Gheorghiu, S. F., 2011). U posljednje vrijeme u europskim zemljama uz tradicionalno značajno financiranje iz javnih izvora, sve značajnije postaje financiranje i iz drugih izvora kao što su: školarine, financiranje kroz pružanje usluga (savjetovanja, knjižnice, prihodi od imovine isl.) financiranje iz ugovora s privatnim sektorom, financiranje iz donacija, financiranje iz investicijskih aktivnosti, financiranje iz fondova Europske unije i sl.. Modeli financiranja visokog obrazovanja u europskim zemljama razlikuju se upravo po omjerima javnog financiranja, financiranja iz vlastitih izvora visokih učilišta i financiranja iz različitih međunarodnih fondova (EUA, 2011., 2012.). Nadalje, modeli financiranja visokog obrazovanja razvijali su se od proračuna po stavkama do proračuna u ukupnom iznosu s različitim kriterijima alokacije. U kontekstu visokog obrazovanja uglavnom se razmatraju tri načina dodjeljivanja proračunskih sredstava (Ziegele, F., 2008): dodjeljivanje u cjelovitom iznosu, određivanje na temelju formule, određivanje na temelju utvrđenih ciljeva/ rezultata. U Republici Hrvatskoj model financiranja visokog obrazovanja se razvija pod pojmom programski ugovori. U okviru modela može biti kombinacija različitih pristupa dodjele sredstava: osnovno financiranje koje ima obilježje cjelovitog iznosa, financiranje temeljeno na indikatorima i formulama kroz koje se prati realizacija, razvojno financiranje okrenuto inovacijama i postignućima ciljeva. Financiranje visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj određeno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (dalje u tekstu ZZDVO). Sveučilišta, veleučilišta, visoke škole i javni znanstveni instituti mogu se financirati samo iz onih izvora koji ne utječu na njihovu neovisnost i dostojanstvo. Iako je u ZZDVO još 2004. godine definiran lump sum ili cjeloviti iznos kao model financiranja, prijelaz na financiranje kroz cjeloviti iznos do danas nije u potpunosti završen. Preuzimanje odgovornosti za financijski položaj u takvim uvjetima na sveučilištima zahtijeva niz aktivnosti koje su za sveučilišta nove aktivnosti koje iziskuju ljudske, materijalne i druge resurse kojih nema dovoljno. Dosadašnji način određivanja sredstava za visoko obrazovanje i znanost iz državnog proračuna u Republici Hrvatskoj temeljio se na iznosima iz prošlih godina korigirano na više ili na niže ovisno o promjenama BDP-a i raspoloživim sredstvima na godišnjoj razini. Takav sustav povijesne alokacije sredstava koji se temelji na financiranju plaća zaposlenih i dijela materijalnih troškova i kontroli izvršavanja proračuna po stavkama i ulaznim kriterijima ne omogućava srednjoročno niti dugoročno planiranje kao ni postavljanje strateških ciljeva i praćenje njihove realizacije kroz proračun. Posljedica je zadržavanje postojećeg stanja, a izbjegavajući poticaj razvoju institucija promjenom modela financiranja ne potiču se važni razvojni programi koji su ostavljeni na brigu samim institucijama. Može se zaključiti da utjecaj na postojeći model financiranja kojem se nalaze mnoge manjkavosti ima samo sveučilište i njegove sastavnice koje nisu dovoljno integrirane te okruženje (prvenstveno resorno ministarstvo) koje ima značajnu ulogu u oblikovanju financijskog sustava, a koje često ima kratkoročne i arbitrarne odluke umjesto jasno definiranih okvira i brige o njihovoj cjelovitoj provedbi.

models of financing; higher education; Republic of Croatia; European union

nije evidentirano