hrvatski

Vjerska prava i slobode i sekularizacija u kontekstu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji

Sklapanjem međunarodnih ugovora Republike Hrvatske i Vatikana, donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica 2002. god., sklapanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkog interesa s drugim kršćanskim denominacijama, kao i islamskom zajednicom pravno je operacionalizirno ustavno jamstvo o slobodi i jednakosti vjeroispovjedi građana Republike Hrvatske uređeno u čl. 40. Ustava. Sekularizacija se reaktualizira nakon odbijanja država članica EU da prilikom izrade Ustavnog ugovora 2004. god., na poziv pape Ivana Pavla II u tekst uvrste formulaciju o kršćanskim korijenima Europe. Daje se sažeti pregled koliko je na ustavnopravnom polju doista dosljedno proveden koncept sekularizacije u pojedinim članicama EU, utjecaju jurisprudencije Europskog suda za ljudska prava u području zaštite vjerskih sloboda, te općenito o položaju vjere u acquis communautaire EU. Razmatra se postoji li u Hrvatskoj zadovoljavajuća pravna zaštita vjerskih sloboda pojedinaca i vjerskih zajednica, propituje sustav financiranja vjerskih zajednica, te ima li Crkva poslanje izjašnjavati se o svakome društvenom pitanju ili se treba (samo)ograničiti na pojedina. Europska Unija mora priznati pluralnost svoga stanovništva u vjerskom i drugim pogledima, te se postavlja pitanje može li, između ostalih, kršćanstvo imati ulogu kohezijskog elementa 'Europskog Identiteta'? Republika Hrvatska treba sačuvati bogati kršćanski identitet i naslijeđe koje unosi u EU, istodobno zadržavši ekumensku otvorenost.

vjerska prava i slobode; sekularizacija; položaj vjerskih zajednica; kršćanske konfesije; europski identitet

nije evidentirano