hrvatski

Arhitekt Herman Bollé

Ova monografija na 680 stranica koje prati oko 550 ilustracija donosi cjelovit pregled stvaralaštva Hermana Bolléa (Köln, 1845. – Zagreb, 1926.)jednog od najvažnijih hrvatskih arhitekata kraja 19. i početka 20. stoljeća, od početaka njegove djelatnosti u Kölnu i Beču, preko rada na dovršavanju Đakovačke i restauraciji Zagrebačke katedrale, do samostalnih ostvarenja zagrebačkog razdoblja stvaralaštva (1879. – 1926.). U knjizi se govori o oko dvjestotinjak sakralnih, javnih i stambenih građevina te predmeta umjetničkog obrta. Monografija je strukturirana dijelom po kronološkom a dijelom po tematskom načelu. Podijeljena je na tri velike cjeline: Biografija/konteksti/polazišta, Restauriranje spomenika i Novogradnje. U uvodnom dijelu donosi se pregled zbivanja u arhitekturi prostora u kojemu je Bollé odrastao, odnosno gdje se školovao – Kölna, te općenito rajnskog područja, te Beča i Austro-Ugarske Monarhije. Slijedi usporedni pregled Bolléova školovanja i najranijega arhitektonskoga rada, od početaka u radionici vlastitoga oca, preko rada u arhitektonskom uredu Heinricha Wiethasea do preseljenja u Beč 1872. i rada u atelijeru Friedricha von Schmidta. Autor nastoji pokazati što je sve Bollé mogao naučiti u tim atelijerima te, komparativnom analizom i putem arhivskih izvora, rekonstruirati na kojim je važnim projektima u to vrijeme radio. Sljedeće poglavlje govori o prvim kontaktima Hermana Bolléa s Hrvatskom, vezanima uz dovršavanje Đakovačke katedrale, na kojoj počinje raditi od 1876. godine. Istodobno s radom u Đakovu, Schmidt mu sredinom 1870-ih povjerava neposredan nadzor i nad gradnjom palače Akademije te restauraciju crkve svetog Marka, a od 1879. i prvostolne crkve u Zagrebu. Vezano uz početak radova na Zagrebačkoj katedrali, Bollé se seli u Hrvatsku i započinje samostalnu karijeru. Prva cjelina završava poglavljem koje govori o okolnostima stvaranja te djelovanju Katedralne radionice, Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, institucija koje su poslužile kao jezgra obrazovanja niza vrsnih majstora koji su potom Bolléu pomagali u njegovim velikim graditeljskim zahvatima (poput klesar Ignjata Franza, slikara Josipa Bauera, stolara Friedricha Häckera, Ivana Budickog, graditelja Hektora pl. Eckhela ...). Druga cjelina, posvećena restauriranju spomenika, započinje s pregledom Bolléova rada na Zagrebačkoj katedrali, od prvih intervencija, izvedenih prema Schmidtovim projektima od jeseni 1879. do potresa 1880., do završetka cijeloga projekta, početkom 20. stoljeća. Restauracija Zagrebačke katedrale i sklopa Nadbiskupskog dvora najvažniji je restauratorski pothvat hrvatskog historicizma koji se u monografiji kontekstualizira s drugim sličnim ostvarenjima na području Srednje Europe. U nastavku poglavlja obrađuju se najvažniji restauracijski zahvati Hermana Bolléa podijeljeni prema stilskom ključu na neogotičke, neobizantske, neorenesansne i neoromaničke restauracije sakralnih građevina, dok su zahvati na javnim građevinama izdvojeni kao zasebna cjelina. U ovom su poglavlju obrađena brojna antologijska djela hrvatskoga historicizma: franjevačke crkve u Zagrebu, Iloku i Trsatu, župna crkva u Remetama, hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici, pravoslavna i grkokatolička crkva u Zagrebu, manastir Grgeteg na Fruškoj gori, katedrale u Križevcima i Pakracu, palača Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu u Opatičkoj 10 itd. U poglavlju se podrobno obrazlažu postulati kojima se Bollé koristio pri obnovama, a posebna je pozornost posvećena i zagrebačkom potresu od 9. studenoga 1880. i njegovome utjecaju na restauraciju spomenika u Hrvatskoj te izgradnju hrvatskoga glavnog grada. Treća velika cjelina posvećena je Bolléovim novogradnjama. Posebno se obrađuju najvažnija neogotička, neobizantska, neoromanička i neorenesansna ostvarenja, a govori se i o određenom prodoru secesije u njegov arhitektonski jezik nakon 1900. godine. U ovome se poglavlju donosi iscrpan pregled djelatnosti Hermana Bolléa na polju izgradnje Zagreba u 19. stoljeću. Surađujući s gradonačelnicima Matijom Mrazovićem, Milanom Amrušem i Adolfom Mošinskym on je, naime, snažno utjecao na izgradnju Zagreba kako preko svoga djelovanja u odboru koji je izradio novu Regulatornu osnovu grada 1887. godine, tako i projektiranjem pojedinih javnih i stambenih građevina. Cijelim nizom glavnih gradskih trgova i ulica i danas dominiraju važna Bolléova ostvarenja, simboli vizualnog identiteta Zagreba, poput zgrade Muzeja i škole za umjetnost i obrt na Trgu maršala Tita, zgrade HAZU-a na Zrinjevcu, Kemijskog laboratorija na Strossmayerovom trgu, nekadašnje Učiteljske škole u Medulićevoj, itd. U monografiji se posebno naglašava i Bolléova uloga u projektiranju nekih od najvažnijih novih sakralnih (evangelička crkva u Hebrangovoj ulici) te stambenih i stambeno- poslovnih građevina zagrebačkog historicizma (palače Pongratz i Stanković na Jelačićevu trgu, vlastita kuća u Žerjavićevoj ulici, kuća predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Stjepana Speveca u Dalmatinskoj ulici itd.), a obrađuje se i njegov doprinos urbanoj opremi Zagreba (Holzerov stup i fontana na Zrinjevcu i slično). Središnjem zagrebačkom groblju Mirogoju, kao najvažnijoj Bolléovoj novogradnji i najvažnijem ostvarenju zagrebačkog historicizma autor posvećuje posebno opširno poglavlje u kojemu se obrađuje ne samo arhitektonski okvir groblja – arkade s paviljonima – već i arhitektova uloga u projektiranju nadgrobnih spomenika za ugledne građane Zagreba s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Podrobno se potom obrađuju Bolléova nastojanja za stvaranjem posebnog arhitektonskog hrvatskog nacionalnog stila (paviljoni na izložbama u Trstu 1882., Budimpešti 1885. i 1896., crkva u Gustelnici, vila Weiss u Zagrebu itd.) temeljenoga na ornamentici tradicijske arhitekture srijemskog i istočnoslavonskog sela. Autor sve važnije Bolléove radove uklapa u povijesni i povijesno- umjetnički okvir njihova nastanka oslikavajući tako zanimljivi mozaik hrvatskog društva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Posebnu pozornost posvećuje vezama s Vladom bana Dragutina Khuen- Héderváryja te odnosu s prvim hrvatskim školovanim povjesničarom umjetnosti i profesorom povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu te predstojnikom Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade Izidorom Isom Kršnjavim kao i s đakovačkim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. Monografija „Arhitekt Herman Bollé“ prva cjelovito obrađuje opus ovoga ključnog hrvatskog i srednjoeuropskog arhitekta visokog i kasnog historicizma. U njoj se donosi mnoštvo novoga, dosad nikad objavljenoga materijala (projekata, crteža) iz raznih hrvatskih muzejskih i arhivskih institucija te privatnih zbirki.

Herman Bollé ; Friedrich von Schmidt ; Josip Juraj Strossmayer ; Iso Kršnjavi ; Dragutin Khuen-Hedervary ; historicizam ; neogotika ; neobizant ; neorenesansa ; neobarok ; neoromanika ; secesija ; Zagreb ;

nije evidentirano