hrvatski

Gestacijski dijabetes: izazovi novih dijagnostičkih kriterija

Pravovremena dijagnoza i odgovarajuće liječenje šećerne bolesti u trudnoći od ključnog su značenja za sprečavanje njezinih štetnih posljedica po zdravlje majke i djeteta. Unatoč tome, do nedavno se dijagnoza gestacijskog dijabetesa postavljala temeljem različitih dijagnostičkih kriterija, kojima je zajednički nazivnik bio izvođenje oralnog testa opterećenja glukozom (oGTT) u trudnoći. Rezultati multicentričnog istraživanja Hyperglycaemia and Adverse Pregnancy Outcomes (HAPO), detaljno opisanog u 1. Poglavlju ovog priručnika, postavili su temelje novim dijagnostičkim kriterijima za gestacijski dijabetes, koje je 2010.g. objavilo Međunarodno udruženje skupina za istraživanje šećerne bolesti u trudnoći (engl International Association of Diabetes and Pregnancy Study Groups-IADPSG) (5, 6). Zajedno s graničnim vrijednostima glukoze, propisan je detaljan postupnik za otkrivanje hiperglikemijskih poremećaja u trudnoći u kojem je definirana gestacijska dob za izvođenje pojedinih dijagnostičkih procedura i protokol izvođenja oGTT, koji obuhvaća oralni unos 75 g glukoze i uzimanje uzoraka venske krvi za određivanje koncentracije glukoze u plazmi natašte, te točno jedan i dva sata nakon unosa glukoze. Uvođenje nove klasifikacije šećerne bolesti u trudnoći u Hrvatskoj nužno podrazumijeva prilagodbu i harmonizaciju laboratorijske prakse. Iako proces opće translacije novih dijagnostičkih kriterija u kliničku praksu još traje, on svakako predstavlja velik poticaj za sustavan pregled i reviziju rutinske dijagnostike gestacijskog dijabetesa u hrvatskim medicinsko-biokemijskim laboratorijima.

šećerna bolest; trudnoća; dijagnostički kriteriji

nije evidentirano