hrvatski

Genska sljedivost patogenih bakterija roda Leptospira u prirodnom žarištu leptospiroze

Leptospiroza je (re)emergentna zarazna bolest mnogih domaćih i divljih životinja i čovjeka uzrokovana patogenim bakterijama iz roda Leptospira. Predstavlja značajni problem u veterinarskom i humanom javnom zdravstvu, a očituje se širokim spektrom kliničkih pojavnosti, od blagih subkliničkih infekcija do teških septikemijskih oblika bolesti praćenih zatajenjem bubrega i posljedičnim letalnim ishodom. Obzirom da je leptospiroza usko vezana uz pojedine životinjske vrste određenog područja ona zapravo predstavlja tipičnu zoonozu prirodno-žarišnog tipa. Naime, leptospire se ovisno o određenim domaćinima i uvjetima okoliša kroz koje kolaju genski mijenjaju i prilagođavaju. Stoga, rod Leptospira obuhvaća izrazito heterogenu skupinu bakterija koju na osnovu genotipskih i fenotipskih razlika dijelimo na 20 genomskih vrsta i preko 320 serovara. Utvrđena raznolikost leptospira i njihova stalna genska prilagodba otežava dijagnosticiranje bolesti i tipiziranje uzročnika pa su istraživanja međusobnih odnosa genoma leptospira u različitim ekološkim uvjetima i traženje novih načina dijagnosticiranja i tipiziranja izuzetno važna područja istraživanja leptospiroze. Tijekom 50-godišnjeg opsežnog, multidisciplinarnog proučavanja leptospiroze u Republici Hrvatskoj zamijećene su određene osobitosti u njenoj epidemiologiji i epizootiologiji, a vezane su prvenstveno uz vrlo visoku pojavnost leptospiroze u ljudi te razliku u pojavi vjerojatno infektivnih serovara. Iako mnogi autori navedene osobitosti objašnjavaju postojanjem arhaičnih prirodnih žarišta leptospiroze, u kojem glavni izvor infekcije čine mišoliki glodavci divlje prirode, do danas nije bilo sustavnog proučavanja međuodnosa leptospira izdvojenih iz različitih izvora, ali unutar istog prirodnog žarišta. Slijedom navedenog postavila sam dva cilja ove disertacije. Prvi je bio istražiti filogenijske odnose izolata leptospira izdvojenih iz različitih izvora ; rezervoara (mišolikih glodavaca), evolucijskih i slučajnih domaćina (domaćih životinja i ljudi) u hrvatskim prirodnim žarištima leptospiroze uporabom molekularne metode tipiziranja na osnovi multilokusnih sekvenci (MLST). Drugi cilj disertacije bio je postaviti sustav dijagnostike i tipiziranja koji se temelji na primjeni modificirane molekularne metode, lančane reakcije polimerazom i uporabi deset početnica koje umnažaju ORF dijelove rfb operona, a čija je funkcija kodiranje lipopolisaharida vanjske ovojnice pojedinih serovara ili seroloških skupina. Primjenom MLST-a dobila sam uvid u međusobne filogenijske odnose izolata i utvrdila njihovu relativnu homogenost. Dobiveni rezultati upućuju na izrazitu gensku srodnost svih pretraživanih izolata unutar pojedinih genomskih vrsta te potvrđuju pretpostavku o postojanju starih arhaičnih žarišta unutar kojih nije bilo većih utjecaja čovjeka pa samim tim niti veće genske fluktuacije koja je posljedica prilagodbe leptospira na novonastale uvjete. Selektivnom uporabom početnica koje umnažaju ORF dijelove rfb operona uspješno sam tipizirala odabrane izolate, a daljnjom analizom dobivenih rezultata razvila sam dijagnostičko/tipizacijsku shemu kojom je pomoću najviše tri PCR reakcije i pet početnica moguće uspješno umnožiti sve PCR proizvode koji su nam potrebni za dokaz leptospira i određivanje serološkog statusa pojedinog izolata. Smatram da će se uporabom ove metode znatno ubrzati i olakšati postupak identificiranja i tipiziranja patogenih leptospira na području prirodnog žarišta leptospiroze kao što je Republika Hrvatska, bilo u cilju znanstvenih istraživanja ili rutinske dijagnostike.

leptospiroza; leptospira; genska sljedivost; prirodno žarište; MLST; rfb operon; dijagnostika

nije evidentirano