hrvatski

Sergije Glumac − život i djelo

Doktorska disertacija cjelovito obrađuje opus Sergija Glumca koji broji nekoliko tisuća radova izvedenih u različitim medijima, definira i valorizira umjetnikovu ulogu u povijesti hrvatske grafike, grafičkog dizajna i scenografije, te donosi brojna nova saznanja o njegovu životu. Sergije Glumac (1903. − 1964.) jedan je od ključnih protagonista hrvatske umjetnosti u prvoj polovici 20. stoljeća, tijekom 1920-ih školovao se i formirao u europskim metropolama (Berlin, Pariz) i stečena iskustva prenio u hrvatsku sredinu, te dotaknuo niz strujanja koja su obilježila tadašnju pluralističku likovnu scenu (ekspresionizam, kubizam, art déco itd.). Njegovi radovi odaju dobro poznavanje kubističkog leksika André Lhotea, realizacija reformatora kazališne scene (Friedricha Kieslera, ruskih konstruktivista, talijanskih futurista itd.) i rješenja pionira francuskog modernog grafičkog oblikovanja. Između 1923. i 1926. istraživao je mehanički i plastički teatar te realizirao brojne skice za scenografije koje nadilaze lokalne okvire i pripadaju matrici avangardnih strujanja koja su redefinirala poimanje kazališne umjetnosti. Tijekom boravka u Parizu i školovanja kod Lhotea (1925./26.) stvorio je značajan i do sada nepoznat korpus od stotinjak kubističkih radova, te crteže koji su najraniji primjer nadrealizma u hrvatskoj umjetnosti. Glumčevi su radovi često primjer intermedijalnih i intertekstualnih preplitanja te transfera vizualnih obrazaca. U umjetničkoj grafici i crtežima nerijetko je koristio postupke svojstvene filmu (mapa "Le Metro", 1928.), dok je u grafički dizajn unosio leksik koji je derivirao iz visoke umjetnosti. Glumac je imao vodeću ulogu u širenju modernog grafičkog dizajna u Hrvatskoj u međuratnom periodu, te je u sklopu zavoda Imago (1928./29.) i samostalno realizirao brojne reklamne kampanje i pridonio visokom stupnju domaćih vizualnih komunikacija. U disertaciji se po prvi puta sustavno obrađuje i Glumčevo scenografsko djelovanje u zagrebačkom Narodnom kazalištu 1930-ih, razmatraju do sada nepoznati segmenti njegova međuratnog opusa (oblikovanje interijera, izložbenih prostora na gospodarskim manifestacijama itd.), te intenzivna i raznolika suradnja sa Zagrebačkim zborom i brojnim privatnim naručiteljima za koje je radio kao grafički dizajner i reklamni stručnjak. Posebna pažnja posvećena je umjetnikovom djelovanju u strukovnim udruženjima (ULUH, Likum) i iznimno važnoj ulozi koju je imao u populariziranju grafičkog medija nakon Drugog svjetskog rata. Disertacija je organizirana po problematsko-kronološkom ključu, a Glumčevo stvaralaštvo interpretira se u širem europskom kontekstu. Iako je polazište opus jednog umjetnika, zahvaljujući provedenom arhivskom istraživanju donosi se i niz novih saznanja o hrvatskoj likovnoj umjetnosti, scenografiji, vizualnim komunikacijama, povijesti svakodnevice i društveno-kulturnom životu uopće.

Sergije Glumac; grafički dizajn; grafika; scenografija; art déco; avangarda; kubizam; ekspresionizam; međuratni period; reklamni zavod Imago; Zagrebački zbor; ULUH; Likum

nije evidentirano