hrvatski

Parcijalne prosudbe o bolonjskoj reformi na Sveučilištu u Zagrebu i osvrt na Humboldtovu ideju sveučilišta

Sveučilišta i fakulteti su danas izdašna mjesta razvoju znanja, istraživačkih metoda, vještina i vrlina, gdje se školuju visokoobrazovani kadrovi. Ostale škole koriste i primjenjuju znanje i metode učenja što se stvaraju na sveučilištu, te je u takvoj hijerarhiji sveučilište najviša škola. Koji je najbolji model (koncepcija) modernog fakulteta u evoluciji sveučilišta? U Europi je stanje bilo raznoliko da bi u novije vrijeme zaživio novi model sveučilišta pod imenom bolonjske reforme sveučilišta u zemljama članicama EU, a u Hrvatskoj od 2005. godine na njenih 8 sveučilišta s manjim ili većim zamahom. Novi režim bolonjske nastave na hrvatskim sveučilištima, izazvao je nalete metodološko-didaktičkih nastojanja za novim udžbenicima, priručnicima i ostalim pomagalima u skladu s bolonjskom dinamikom. Očevidno je, po definiciji, da prijašnja izdanja i pomagala postaju anakrona. Studentima treba pokazivati putove za njihovo kreativno (samostalno) učenje – koji potiskuju tradicionalno studiranje u Hrvatskoj, ukorijenjeno na njemačkom modelu braće W. von Humboldta (1767-1835) i A. von Humboldta (1769–1859). Prva parcijalna fenomenološka prosudba o bolonjskom režimu jest da popularnima postaju što su moguće kraći udžbenici ili priručnici (tiskana i/ili e-izdanjā) s jezgrom (katalogom) znanja i primjena (tzv. "very short introduction") za pojedine kolegije. Studenti u Hrvatskoj danas "trpe" i trpjet će još ovo karakteristično akademsko razmeđe. Oni su između Scìlē tradicionalnog Humboldtovog sveučilišta (temeljna predavanja – problematske vježbe (zadaci), seminari – laboratorijske vježbe) i Hàribdē u bolonjskim virovima za boljim sabiranjem bodova za većom ocjenom i ECTS-bodovima. U tome se, pak, podrazumijeva virtualno povećanje kvalitete što izranja iz novih oblika i metoda nastave u jakoj bolonjskoj interakciji nastavnika i studenata. U referatu ćemo se uz Humboldtovu ideju sveučilišta, najduljeg života s realnim modelom (ustrojem) na europskom tlu, osvrnuti i na noviju klasičnu ideju sveučilišta K. Jaspersa (1883–1969) prije dolaska bolonjske reforme. On je u Baselu širio ideju "koncentričnog ili stratificiranog sveučilišta" u kojem čiste znanosti (filozofija, matematika, fizika i klasična filologija) čine srž, dok ostale vijence i slojeve daju prije svega tehničke (primijenjene) i druge znanosti. Naše prosudbe o bolonjskoj reformi proizlaze iz analize bolonjskog spektra tek dvaju fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: FER i PBF. Prosudbe zato nose kvantifikaciju parcijalne i prethodne jer se odnose na jednu (temeljnu) komponentu spektra: fiziku. Dualni su razlozi takvome izboru. Prvi je čisto znanstveni: epistemičkoj jezgri suvremenom znanju na sveučilištima krucijalno pridonosi fizika. Ona s matematikom i filozofijom znanosti (filozofskim mišljenjem) zajedno zauzimaju središnje mjesto u sustavu znanosti. Njihovom sinergijom nastaju otkrića što utječu na spoznaju prirode (svemira), na materijalnu i duhovnu kulturu čovječanstva. Drugi je činjenica da autor na FER-u nastavno (neprekinuto) djeluje od 1975. u polju fizike, a na PBF-u je u razdoblju 1991–2012 postavio moderni program kolegijā fizike, kao i bolonjski model nastave 2005. godine. Ukratko će se opisati struktura i dinamika ispitā iz opće fizike, pokazati odabrani histogrami s odgovarajućim bolonjskim parametrima prolaza (uspješnosti) za kolegije fizike, za oba navedena fakulteta. Konačne prosudbe će biti (preliminarno) referirane usporedbom bolonjskog sa starim modelom nastave, algebarskom jednostavnom metodom: kvaliteti boljeg (+) ili goreg (-) jednoj ili drugoj opciji. Kritički će biti pobrojane uočene anomalije i neka strana (egzotična) rješenja u aktualnom hodu bolonjske reforme.

sveučilište i fakulteti; znanje i metode; Humboldtova ideja sveučilišta; bolonjska reforma sveučilišta; Jaspersovo koncentrično sveučilište; bolonjski spektar i fizika; parcijalne prosudbe o fizici

nije evidentirano