hrvatski

Dolly and Co. - odgovori i pitanja genetskog inženjeringa

Glavni razlog ponovnog zamaha biologije kojega smo svjedoci osobito u drugoj polovici 20. stoljeća, a koji će po svojoj općoj važnosti (tj. uspostavljenim obrascima tumačenja prirodnih procesa, te iz njih proizlazećim i razvijenom tehnologijom potpomognutim teorijskim i praktičnim konzekvencijama) vjerojatno nadići i svojevremeni ogromni poticaj i dalekosežnu utjecajnost Darwinove teorije - krije se ponajprije u znanstvenom osvajanju novih područja u polju genetike. U tome pak dolaze do izražaja današnja čvrsta povezanost i međusobna uvjetovanost napredovanja znanosti i tehnologije. To je, dakako, posve transparentno u području genetičkih istraživanja. Za značaj koji se danas (kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu) pridaje dostignućima genetike, prvenstveno je zaslužan - genetski inženjering. Ako je dosadašnji napredak genetike (a danas valja reći i genomike kao njezina novog razvojnog stupnja) omogućio čitanje genetskog pisma, s usavršavanjem tehnologije znanstvenicima se otvara i mogućnost pisanja tog dosad tajnovitog pisma, oblikovanje novih kombinacija genetskog materijala, svojevrsna nova alkemija primjerena današnjem stupnju znanstveno-tehnološkog razvitka. No, pritom se nikako ne smije reagirati nepromišljeno, kao što je to danas u javnosti često slučaj. Jer: iskoristivi i korisni rezultati genetskog inženjeringa pojavljuju se u mnogim područjima našega života gdje ih nismo niti svjesni; navedimo samo primjer liječenja ili prehrane. Genetski inženjering, taj mnogima zastrašujući izraz, donio nam je mnoge stvari od kojih bismo teško odustali, a da se uz to ne odreknemo i mnogih pogodnosti koje su s njima povezane. Ipak to ne znači da se, već u inicijalnoj fazi istraživanja u području genetskog inženjeringa, ne smije i ne mora upozoravati na dvojbe i opasnosti koje genetski inženjering donosi sa sobom, pored svojih nesumnjivih koristi. Svi sitniji zahvati genetskog inženjeringa pali su u drugi plan s pojavom teorijskih naznaka, a onda i uspješne praktične provedbe dosad najuzbudljivije metode genetskog inženjeringa, koja je i u svakodnevni rječnik ušla pod nazivom – kloniranje. Budući da je i do sada orijentacijska točka rasprave o etičkim aspektima kloniranja bilo zamišljeno kloniranje čovjeka, teško je očekivati da će tradicionalna antropocentrična etika (kršćanska, filozofijska itd.) ili već formirana i afirmirana biocentrična etika (bioetika) u diskusiju unijeti neko novo svjetlo ili neke nove stavove i argumente, koji dosad već nisu iznešeni. Ti se stavovi i argumenti s velikom točnošću mogu svrstati u dvije (suprotstavljene) skupine. U prvoj od njih nalaze se oni znanstvenici, filozofi, kulturni i javni djelatnici, koji se zalažu, prije svega, za integritet i autonomiju znanstvenog istraživanja. S obzirom na njihovu zemljopisnu ili, pak, kulturnu pripadnost, ovaj stav možemo nazvati i angloameričkim, što na razini filozofije veliki broj promišljatelja ove problematike svrstava u područje analitičke filozofije. S druge strane nalaze se oni znanstvenici, filozofi i općenito intelektualci - ali, primjerice, i katolička crkva u cjelini - koji smatraju da znanstveno istraživanje i primjena njegovih rezultata treba u svakome koraku, pa i prije svakoga koraka, biti podvrgnuto temeljitoj etičkoj prosudbi, koju onda treba slijediti i odgovarajuće pravno sankcioniranje. Za ovakva promišljanja, koja pozivaju na ograničavanje znanosti u ime određenih etičkih principa kao što su dostojanstvo čovjeka, nepovredivost osobe itd., prema izrazu uvriježenom u filozofiji, mogli bismo reći da su ukorijenjena u tzv. kontinentalnoj (što znači: europskoj) tradiciji, sve i ako isključimo stavove koji dolaze iz okružja katoličke crkve kao institucije. No, bez obzira na ovo geografsko-kulturno-filozofijsko distingviranje, u mnoštvu sučeljavanja oko genetskog inženjeringa i kloniranja daju se zamijetiti dva osnovna stava od kojih se - pojednostavljeno rečeno - prvi zauzima za potpunu slobodu znanstvenog istraživanja, a drugi se - govoreći također bez nijansiranja - vodi parolom: Nije dopušteno sve ono što je moguće. O genetskom inženjeringu trebalo bi, zapravo, razmišljati po strani od svakoga radikalizma, kako onog znanstveno-fanatičnog, tako i onog religijsko-dogmatičnog. Nepomirljivost suprotstavljenih znanstvenih nazora o pitanjima genetskog inženjeringa i suvremenih znanstvenih postignuća, kojoj se pridružuju i burne, najčešće površne reakcije javnosti, samo pokazuje potrebu za ozbiljnim i smirenim razmatranjem svih aspekata genetskog inženjeringa. Najprije se, dakle, treba upoznati s tim što genetska tehnologija uistinu jest. Potom treba razmotriti mogućnosti i granice genetskog inženjeringa i šireg konteksta u kojemu se on razvija, odnosno njegovu iskoristivost u pogledu čovjekova dobra i dobra Planeta, te etičke dvojbe u vezi s tim. Jedino na taj način moguće je osloboditi se straha koji bi rađao paniku, koja pak ni pojedincu, ni zajednici - bila ona ljudska ili mnogo šira - ne donosi ništa dobroga. Jedino na taj način može se otvoreno promišljati znanost i tehnologiju, a to danas znači, htjeli mi to ili ne, promišljati čovjeka i svijet. Ovaj pregledni članak predstavlja uvod u tematski blok Kloniranje, u kojemu je objavljeno pet prijevoda dokumenata i članaka koje valja shvatiti kao reprezentante nekih od glavnih teorijskih pristupa problemu genetskog inženjeringa uopće i kloniranja napose: 1. Kloniranje čovjeka. Biološke osnove i etičko-pravna ocjena; 2. Deklaracija u obranu kloniranja i integriteta znanstvenog istraživanja; 3. Hans Jonas: Smijemo li klonirati čovjeka?; 4. Richard Dawkins: Trijezno razmišljati o klonovima; 5. Richard T. Hull: Bez straha.

nije evidentirano

nije evidentirano