hrvatski

Teorijski pristupi određenosti i neodređenosti u hrvatskom i srpskom jeziku

Rad se bavi pregledom i analizom postojećih teorijskih pristupa pojavama određenosti i neodređenosti u hrvatskom i srpskom jeziku. Polazišna točka analize temelji se na usporedbi između tradicionalnog (dominantno morfološkog) i suvremenog (sintaktičkog, semantičkog i pragmatičkog) pristupa temi u kroatističkoj i srbističkoj literaturi. U uvodnom dijelu rada prikazana su temeljna obilježja određenosti i neodređenosti, s posebnim naglaskom na problem postavljanja njihovih općih definicija. U nastavku su ukratko predstavljena načela tradicionalnog morfološkog pristupa, koja polaze od pretpostavke da je riječ o imeničkoj ili pridjevskoj kategoriji binarnog tipa morfologiziranoj isključivo preko pridjevske deklinacije. Takav pristup je podvrgnut usporedbi s novijim tumačenjima koja se javljaju u recentnoj literaturi, a uglavnom polaze od teze da su određenost i neodređenost univerzalne semantičko-pragmatičke kategorije koje se u različitim jezicima iskazuju diferenciranim sredstvima. Shodno takvom razumijevanju, načini iskazivanja određenosti i neodređenosti ne moraju nužno biti morfologizirani, što bi drugim riječima značilo da se u hrvatskom i srpskom jeziku ne iskazuju isključivo pridjevskim vidom, nego i nizom drugih sredstava, što bavljenje tim pojavama širi u domenu sintakse, semantike i pragmatike.

određenost, neodređenost, hrvatski jezik, srpski jezik

nije evidentirano