hrvatski

Stočarstvo duvanjskoga kraja

Duvanjsko područje oduvijek je bilo pogodn za uzgoj domaćih životinja, osobito biljojeda (ovaca, koza, goveda, konja i magaraca), koji su koristili golem potencijal livada i pašnjaka, pretvarajući ga u proizvode visoke kakvoće. Tisućama su godina domaće životinje s čovjekom boravile u duvanjskim krajevima prehranjujući stanovništvo i pomažući mu da ostane i opstane na pradjedovskim ognjištima. Do sredine 20. stoljeća tradicijski uzgoj domaćih životinja temeljio se isključivo na lokalnim slabije proizvodnim, ali izrazito otpornim, skromnim i izvrsno prilagođenim pasminama. Industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje, globalizacija, depopulacija sela i promjena načina života potakli su proces potiskivanja lokalnih pasmina i njihovih proizvoda. Neke su pasmine nestale, neke su gotovo pred nestajanjem, no neke su se ponovno gospodarski afirmirale. Jednako tako, neki tradicijski proizvodi polako nestaju jer je sve manji broj onih koji ih znaju kvalitetno pripremiti. Nestajanjem tradicijskih pasmina i njihovih proizvoda trajno se osiromašuje agrobioraznolikost duvanjskog kraja te uskraćuje kvaliteta života i životnog prostora narednim generacijama. U svijetu globalizcije i zasićenosti industrijskim poljoprivrednim proizvodima tradicijske pasmine i na njih oslonjeno kulinarstvo poticaj su i prilika za razvoj duvanjskog kraja. Da bi smo u punini razumjeli i očuvali duvanjski kraj, trebamo sačuvati svoje pasmine i običaje, gospodarski ih podupirati kroz proizvodnju ekološke hrane, agroturizam, tradicijsku gastronomiju, rekreaciju, programe očuvanja ukupne bioraznolikosti i drugo. Stoga je upoznavanje izvornih pasmina i njihovih proizvoda poticaj svakome tko želi osjetiti sklad prošlosti, sadašnjosti i budućnosti duvanjskoga područja.

Stočarstvo, Duvno, područje, tradicija

nije evidentirano