hrvatski

Obrazovanje i sloboda

Novovjeka Europa je znanost i obrazovanje prihvatila kao društveno korisnu djelatnost, a u zadnja dva stoljeća ih je institucionalno ustrojila i uključila u važne nositelje ukupnog razvitka društva. Razvoj je obrazovanja, kao i ulaganje u znanstvena istraživanja, postao pokazatelj razvijenosti društva, njegove naprednosti, demokratičnosti i, u konačnici, njegove slobode. Sloboda društva je sloboda njegovih građana, a ona traži njihovu odgovornost koja se temlji na znanju i svijesti o svemu što se čini. Obrazovanje se time promovira u oslobađajuću djelatnost pa se takvim razumijevanjem obrazovanje i sloboda posredno uvjetuju. Obrazovanje kao „put u razotuđenje društvenih odnosa“, a ne kao produbljivanje društvenih nejednakosti, bi se trebalo potvrđivati u sve prisutnijoj koncepciji društva znanja i u hrvatskom društvu. Kada se ovoj temi pristupi na razini svakodnevice, tada je očekivati da će odnos slobode i obrazovanja različito doživljavati oni koji se obrazuju u odnosu na one koji to ne čine. No, koliko oni koji se obrazuju taj proces doživljavaju kao postupno oslobođenje od tradicije, ustaljenih obrazaca životne sredine, prostorne ograničenosti, kao slobodu izbora, slobodu za karijeru i slično, istraženo je na studentima završnih godina diplomskog studija Osječkog sveučilišta.

obrazovanje; društvo znanja; sloboda; društveni razvoj; demokracija

nije evidentirano