hrvatski

100 godina Hashimotova tireoiditisa, bolesti koja još uvijek intrigira - prikaz bolesnice

Prije 100 godina japanski liječnik Hakaru Hashimoto opisao je 4 bolesnika s kroničnom bolešću štitnjače u čijem su patohistološkom nalazu navedeni limfocitna infiltracija, fibroza, atrofija parenhima te eozinofilne promjene nekih acinarnih stanica. Radi se o godinama poznatoj bolesti čija je patofiziologija u tančine opisana, a koja i dalje često iznenađuje raznolikim kliničkim slikama. Prepoznato je niz antigena štitnjače na koje su usmjerena tireoidna antitijela (TSH, tireoglobulin, tireoperoksidaza), te je dokazano da je tireocit ujedno stanica koja prezentira antigen. Etiološki se navode genetski i okolišni čimbenici. Genetski čimbenici utječu sa 80% na pojavu autoimunosti (HLA i ne-HLA geni), a okolišni (pušenje, jod, selen, onečišćenje, infektivna stanja, fizički i emocionalni stres) i fiziološka stanja (pubertet, rast, trudnoća, menopauza, starenje, ženski spol) sa 20%. Prikazan je slučaj bolesnice s dugogodišnjom hipotireozom koja u postpartalnom razdoblju, uz komplikaciju septičkog endometritisa, razvila hipertireozu. Etiologija hipertireoze bila je nejasna uz tri moguća objašnjenja: reziduom placente produljena stimulacija β HCG-om, sepsom promijenjena specifičnost antitijela usmjerenih prema TSH receptoru ili izostanak imunosupresivnog učinka trudnoće. Odgovor je dala ponovna trudnoća koja je bila bez komplikacija, ali se postpartalna hipertireoza ponovila. Hashimotov tireoiditis pokazao je dva lica: dugotrajnu hipotireozu i postpartalni tireoiditis s hipertireozom.

Hashimotov tireoiditis; postpartalni tireoiditis; autoimuna bolest štitnjače

nije evidentirano