hrvatski

Postmodernizam u teoriji kratke priče (književnoteorijski pregled)

U shvaćanju epohe postmodernizma u književnosti teško je govoriti o univerzalnim elementima koji obilježuju veću skupinu nacionalnih književnosti, autora, žanrova. Riječ o epohi u kojoj je sve relativno i/ ili upitno ; narušen je sustav tradicionalnih vrijednosti. Disperzija književnih vrsta u postmodernizmu zahvatila je i kratku priču koja trenutno zauzima središnje mjesto u suvremenoj znanosti o književnosti. Osim toga, žanr kratke priče postao je zanimljiv autorima, ali i čitateljima kojima je takav oblik proze bliži negoli duže prozne vrste. Postmodernističku kratku priču obilježila je postmodernistička moda pa je početni oblik žanra novele/ kratke priče izmijenjen. Naracija je postala jednostavna, ogoljena, manje je važna od strukture i načina oblikovanja teksta. Pripovjedač često mijenja svoju poziciju, nestalan je te se takvim kretanjem kroz vrijeme i prostor raspršuje. Vrijeme i prostor, kao bitne sastavnice proznih vrsta, u kratkoj priči izgubile su svoju prvotnu ulogu i postale pripovjedačevo subjektivno gledište. Sudbine pojedinaca, koji su prikazani plošno, dane su kao fragmenti prema načelu: jedan događaj – jedan lik. Unatoč svim pomodnim izmjenama, institucija književnosti ostaje očuvana i tradicionalne vrijednosti ne mijenjaju svoj utjecaj.

kratka priča, postmodernizam, priča, pripovijedanje, lik, vrijeme, prostor, diferencijacija žanra

nije evidentirano