hrvatski

Razvoj biomaterijala - umjetna kost

Inženjerstvo tkiva je interdisciplinarno područje inženjerskih i biomedicinskih znanosti usmjereno razvoju bioloških nadomjestaka za obnovu, održavanje i unaprijeđenje funkcija tkiva. Tkiva razvijena in vitro osiguravaju terapeutske mogućnosti u području transplantacijske medicine kao i području razvoja umjetnih organa. Tu je osobit naglasak na postupke dobivanja regenerativnih bioloških materijala poput kosti, kože, hrskavice i kapilara. Također, sve veću pozornost poprima primjena matičnih stanica čija diferencijacija i usmjeravanje k višestaničnoj, tkivu nalik, organiziranoj strukturi predstavlja izazov suvremenoj znanosti. U inženjerstvu koštanog tkiva to se odnosi na rast kultiviranih stanica na bioaktivnom i biorazgradivom, poroznom materijalu (skeletu) koji sa odgovarajućim fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima zamjenuje ili obnavlja oštećeno koštano tkivo. Ključne odlike materijala koji se koristi u inženjerstvu koštanog tkiva jesu biokompatibilnost, biorazgradivost, osteoprovodnost, te odgovarajuća mehanička svojstva. Također, vrlo je važno da je materijal visokoporozan sa međusobno povezanim porama, čime se omogućuje vaskularizacija, integracija tkiva te protok hranjivih tvari i metaboličkih otpada. Sve veće zanimanje u području razvoja materijala u inženjerstvu koštanog tkiva usmjereno je na organsko/anorganske kompozitne materijale koji imitiraju prirodnu kost. Naime, prirodno koštano tkivo predstavlja kompozit organske matrice, uglavnom kolagena, i neorganske mineralne faze, hidroksiapatita. Mogućnost kombiniranja svojstava biokeramike i biorazgradivih polimernih materijala koja podliježu zahtjevima inženjerstva koštanog tkiva navodi na daljna istraživanja i razvoj ovih kompozitnih materijala. Prednost ovakvih materijala u odnosu na ostale koji se koriste u inženjerstvu tkiva za regeneraciju koštanog tkiva (metalni, keramički, kompozitni materijali koji nisu biorazgradivi) je ta što se nakon početne mehaničke stabilnosti kompozitnog skeleta, polimerna faza postepeno razgrađuje oslobađajući pritom mjesto novostvaranom koštanom tkivu koje se zbog bioaktivnih svojstava HA veže na anorgansku fazu skeleta, što znači da nakon potpune resorpcije polimera u organizmu ne zaostaje strano tijelo.

Biomaterijali; umjetna kost; inženjerstvo koštanog tkiva

nije evidentirano