hrvatski

Urbani prostori u pjesništvu Ivana Kukuljevića Sakcinskog

U pjesništvu Ivana Kukuljevića Sakcinskog gradovi funkcioniraju kao semantičke figure bitne za procese nacionalne i kulturne identifikacije i integracije. Kao sastavni dijelovi nacionalnoga, domovinskog krajolika gradovi imaju značajnu ulogu u procesu „teritorijalizacije pamćenja“ (A. Smith), prizivaju niz sjećanja (o povijesnim događajima, mitovima o podrijetlu nacije) bitnih za prošlost nacionalnoga kolektiva i odrazom su tendencije vezivanja sjećanja osobe i cjelokupne nacije uz posebna mjesta, postajući na taj način kolektivne privrženosti domovini te također postaju sredstvom simboličnoga povezivanja politički-administrativno razdvojenih hrvatskih prostora i oblikovanja predodžbi o državno-povijesnom kontinuitetu. Osim toga, u Kukuljevićevim se pjesničkim tekstovima razvijaju i predodžbe inozemnih gradova, prije svega gradova mediteranskoga, talijanskog juga, koje su, s jedne strane, rezultat romantičarskoga interesa za povijesno, geografsko i kulturno Drugo, a s druge se strane kretanje stranim prostorima otvara kao problem pozicije otuđenoga subjekta i pitanje nacionalne (samo)identifikacije.

urbani prostori; pamćenje; mnemotop; romantizam; pjesništvo

nije evidentirano