hrvatski

Stilistika medijskoga subjekta u suvremenom hrvatskome pjesništvu

Predmet disertacije istraživanje je teze o uspostavljanju medijskoga subjekta kao stilski samosvojne subjektne strukture u suvremenom hrvatskome pjesništvu. U fokusu je znanstvenog istraživanja korpus tekstova od kraja 60-ih godina 20. stoljeća do 2005. godine, što ga je Goran Rem imenovao pjesništvom iskustva intermedijalnosti i postintermedijalnosti. Teorijska/stilistička analiza poetskih tekstova pokazala je kako se u okviru semiotičke modelativne matrice (C. Milanja), kojoj pripada istraživani korpus, uspostavio novi tip subjekta što se ne bavi više primarno identitetom, pogotovo ne esencijalistički (S. Hall), već je ponajprije zaokupljen dekonstrukcijom poetskoga koda, pri čemu sredstva za njenu provedbu najčešće uzima iz kulturalnog okoliša. Medijska kultura, kao dominantni postmoderni kulturološki konstitutiv, zacrtala je, u radu elaborirane, strategije djelovanja toga novoga subjekta, „puneći“ ga različitim umjetničkim i neumjetničkim kodnim oznakama. Kako je primarna aktivnost takvoga subjekta kodiranje ostalih tekstualnih struktura kodovima polimedijske zbilje, čijim je kodovima on podčinjen, tj. od kojih je kodiran, imenovalo ga se medijskim subjektom. Istraživanje je pokazalo kako je taj kodno hibridni lik pjesničkoga subjekta medij kodifikacije i pjesničkoga teksta, i korelirajućega, drugomedijskoga konteksta te mu je cilj implicitno ili eksplicitno artikuliranje komentara spram svih kodova čije signale emitira. Završna tipologija medijskoga subjekta prinos je i diferencijaciji strukture subjekta u suvremenom hrvatskome pjesništvu.

semiotičko pjesništvo; kultura; pjesnički subjekt; medijski subjekt; metasubjekt; intermedijalnost

nije evidentirano