hrvatski

Frangešov prinos poznavanju Mažuranićeva jezika

Velik je dio svojega znanstvenoga rada Ivo Frangeš posvetio interpretacij ama kanonskih djela hrvatske književnosti, među njima i Mažuranićevih. Kao dopunitelj Osmana i pjesnik Smrti Smail-age Čengića mladi je Mažuranić, prema Frangešu, u književnost zakoračio svjestan potrebe rješavanja pitanja književnoga jezika.Tu je svjesnost, osim u svojim pjesničkim ostvarenjima, potvrđivao u pismima i proznim tekstovima koje je objavljivao u desetljeću svojega književnoga sjelovanja: od 1835. do 1848. godine. Zahvaljujući Sabranim djelima Ivana Mažuranića, koje je Frangeš uredio zajedno s Miloradom Živančevićem, i ti prozni (neknjiževni)tekstovi pomažu razumijevanju Mažuranićevih nastojanja oko stvaranja književnoga (pjesničkoga)jezika. U radu se stoga s jedne strane iznose Frangešova zapažanja o Mažuranićevim pogledima na hrvatski jezik ilirskoga razdoblja, a s druge se strane jezičnom analizom pisama i proznih tekstova (od 1835. do 1848.)prati Mažuranićevo prihvaćanje Gajeve slovopisne reforme i jezične koncepcij e iliraca.

jezik Ivana Mažuranića; Gajeva slovopisna reforma; književnojezična koncepcija iliraca

nije evidentirano