hrvatski

Hrvatskoglagoljaška legenda o svetom Martinu

Hrvatskoglagoljske liturgijske knjige svjedoče da je u glagoljaškoj tradiciji postojao osobito razvijen kult svetoga Martina. U Sanktoralu brevijara iz 14. i 15. stoljeća čita se Legenda o svetom Martinu, a u kalendarima se na 11. studenoga nalazi spomen na svečev blagdan. Komparativnom je analizom utvrđeno da su hrvatskoglagoljske legende prijevod latinskoga životopisa Vita Martini, autora Sulpicija Severa (4. st.), koji je biografijom o svetom Martinu iz Toursa, apostolu Galije, utemeljio zapadnu hagiografiju. Legenda o svetom Martinu, očuvana je u šest brevijara iz 14. i 15. stoljeća: 1. ljubljanskom, 4. vrbničkom, 6. vatikanskom, 19. vatikanskom, Pašmanskom i Moskovskom. Na temelju tekstološke i jezične raščlambe pokušat ćemo utvrditi postoje li razlike među brevijarskim tekstovima s obzirom da dva među njima pripadaju sjevernoj, a četiri južnoj skupini hrvatskoglagoljskih rukopisa.

sveti Martin; legende; hrvatskoglagoljska književnost

nije evidentirano