hrvatski

Spolne i dobne razlike u ljubomori

Iz perspektive evolucijske psihologije, ljubomora je adaptivni psihološki mehanizam koji se razvio jer je u evolucijskoj prošlosti ljudske vrste rješavao važan problem u postizanju reproduktivnog uspjeha – nevjeru partnera. Ljubomora se aktivira kada pojedinac percipira prijetnju, tj. mogućnost da druga osoba zauzme njegovo mjesto u romantičnoj/seksualnoj vezi te dovodi do niza akcija usmjerenih ka uklanjanju te prijetnje. Partnerova ili partneričina nevjera ima različite negativne posljedice po uspješnu reprodukciju pripadnika muškog i ženskog spola, zbog čega evolucijska teorija pretpostavlja postojanje spolnih razlika u psihološkom mehanizmu ljubomore. Glavni problem s kojim se susreću pripadnici muškog spola jest problem sigurnosti u očinstvo. Budući da se oplodnja odvija u tijelu žene, ona uvijek može biti sigurna u genetsku povezanost sa svojim potomstvom, dok muškarac to ne može. Partneričina seksualna nevjera može reducirati reproduktivni uspjeh muškarca kroz gubitak prilike za oplodnju (ako je partnericu već oplodio drugi muškarac) te kroz dugogodišnje ulaganje resursa u tuđe potomke s kojima nije genetski povezan. S druge strane, reproduktivni uspjeh žene je ugrožen partnerovom emocionalnom nevjerom jer ona može dovesti do prestanka ulaganja partnerovih resursa u podizanje potomstva, pošto ih on preusmjerava na drugu ženu, a možda i njezine potomke. Ove razlike u rizicima koje partnerska nevjera nosi za muškarce i žene su temelj pretpostavci o razvoju spolno specifičnih obrazaca ljubomore. Tako bi, u usporedbi sa ženama, muškarci trebali biti osjetljiviji na znakove partneričine seksualne nevjere i iskazivati viši stupanj ljubomore u slučaju da ona nastupi. Žene bi pak, u usporedbi s muškarcima, trebale iskazivati viši stupanj ljubomore u slučaju partnerove emocionalne nevjere, te biti osjetljivije na znakove koji upućuju na nju. Pretpostavka o spolnim razlikama u ljubomori potvrđena je u nizu istraživanja u različitim kulturama. Međutim, istraživanjima u kojima je ispitivana evolucijska hipoteza o spolnim razlikama u ljubomori je svojstveno da su većinom provođena na prigodnim uzorcima studenata. Stoga smo u veliko internetsko istraživanje o izboru partnera u kojem je sudjelovalo 2636 sudionika u dobi od 14 do 62 godine uključili i česticu koja se odnosila na emocionalnu i seksualnu ljubomoru. Rezultati su bili u skladu s pretpostavkom da će više muškaraca nego žena iskazivati seksualnu ljubomoru, no na razini cijelog uzorka, neovisno o spolu, većina naših sudionika izjavila je da bi ih više smetala partnerova emocionalna ljubomora. No kako su istraživanja ljubomore uglavnom bila usmjerena na spolne razlike, a uloga dobi je gotovo posve zanemarena, kao cilj sljedećeg istraživanja postavili smo pitanje odnosa dobi, spola, tipa nevjere i ljubomore izazvane nevjerom. U istraživanju je sudjelovalo 104 sudionika reproduktivne dobi i 95 sudionika post- reproduktivne dobi koji su ispunili Upitnik o ljubomori u romantičnim vezama. Utvrđena je značajna interakcija spola i tipa nevjere u smjeru razlika očekivanih pod vidom evolucijskog shvaćanja ljubomore, značajan glavni efekt dobi (stariji sudionici su manje ljubomorni) te značajna interakciju dobi, spola i tipa nevjere (očekivane spolne razlike u ljubomori nisu utvrđene u starijem uzorku, već samo u mlađem).

emocionalna ljubomora; seksualna ljubomora; spolne razlike; dobne razlike

nije evidentirano