hrvatski

Socijalno poželjno odgovaranje i motivacijski kontekst: Provjera procesne razine Paulhusovog modela

Socijalno poželjno odgovaranje tendencija je davanja pretjerano pozitivnih opisa vlastitih osobina. Cilj ovog rada bio je provjeriti temeljnu postavku Paulhusovog modela (Paulhus, 2002) kojim se socijalno poželjno odgovaranje razdvaja na nesvjesno osnaživanje i svjesno upravljanje dojmovima. Ovim su istraživanjem ispitani nezavisni uzorci ispitanika u tri motivacijske situacije: anonimnoj/iskrenoj (N=98), simuliranoj selekcijskoj (N=103) i realnoj selekcijskoj situaciji (N=88), pri čemu su sudionici u simuliranoj selekcijskoj i iskrenoj situaciji bili studenti, dok su u realnoj selekcijskoj situaciji sudjelovali kandidati za posao. U svakoj od tri situacije ispunjavani su pet-faktorski upitnik ličnosti IPIP-100 te upitnik CIDR-40, hrvatska adaptacija Sveobuhvatnog inventara socijalno poželjnog odgovaranja, namijenjen mjerenju socijalno poželjnog odgovaranja. Rezultati istraživanja pokazali su da se osnaživanje, kao i upravljanje dojmovima, povećava kako se povećava motivacija za pozitivnom samoprezentacijom. Budući da Paulhusov model pretpostavlja i relacije socijalno poželjnog odgovaranja i osobina ličnosti, ispitali smo i njihove povezanosti te utvrdili da se korelacije osobina ličnosti sa skalama upravljanja dojmovima, ali i sa skalama osnaživanja povećavaju sukladno motivacijskom kontekstu. Dobiveni rezultati opovrgavaju Paulhusov model, te se čini kako ovakvom operacionalizacijom modela nije moguće razlikovati svjesno i nesvjesno socijalno poželjno odgovaranje.

socijalno poželjno odgovaranje; osnaživanje; upravljanje dojmovima; motivacijski kontekst; ličnost

nije evidentirano