hrvatski

Toksičnost nanomaterijala u kozmetici

Nanočestica je čestica s jednom ili više dimenzija na nanoskali (od toga barem jedna dimenzija mora biti manje od 100 nm). Nanomaterijal je materijal s jednom ili više vanjskih dimenzija na nanoskali, koji bi mogao pokazivati nova svojstva u usporedbi s istim materijalom većih dimenzija. Nanočestice se mogu podijeliti u dvije skupine: labilne nanočestice koje se raspadnu, nakon primjene na kožu, na sastavne molekule (npr. liposomi, mikroemulzije, nanoemulzije), i netopljive čestice (TiO2, fulereni). Za prvu skupinu, konvencionalne metode za procjenu rizika na temelju mjerenja mase mogu biti odgovarajuće, ali su i podaci, kao što je broj čestica, dodirna površina kao i njihova distribucija, također obavezni. To se prije svega odnosi na netopljive čestice koje mogu izazvati zdravstvene probleme vezane za njihovu mogućnost nakupljanja. Ukoliko postanu dostupne sistemski – translokacija/transport, može doći i do eventualnog nakupljanja u sekundarnim ciljnim organima. Zabranjena su in vivo ispitivanja kozmetičkih proizvoda i njihovih sastojaka. Samo validirane in vitro metode mogu se koristiti, ali trenutačno nijedna metodologija nije validirana za nanomaterijale. Potreban je osvrt na sigurnost od netopljivih nanomaterijala koji se danas koriste u kremama za sunčanje. Diljem svijeta su tijeku brojni projekti kako bi se propisale metode ispitivanja utjecaja nanočestica na zdravlje čovjeka. U radu će biti pokazano da postoji mnogo dvojbi, pa će se tek za nekoliko godina područje urediti.

Nanočestice; nanomaterijali; kozmetika; sigurnost; toksikologija; znanstveno mišljenje; rizik

nije evidentirano